Vegetarijanstvo, prvi dio.

(Meso da meso ne. Čovjek je rođen kao mesojed ili je prije rođena kokoš?)
Vegetarijanac često može čuti kako mu postavljaju sudbonosno pitanje: "Zašto, vi vegetarijanci ne jedete meso" (i ribu)?
Probajmo odgovoriti na jednostavan i sveobuhvatan način, ako je to moguće, bez namjere da uvjerimo nekoga da postane vegetarijanac, već nastojeći da potaknemo razmišljanje i, zašto ne, svjesno  mjenjanje navika.
Neki vegetarijanci, odgovaraju stavljajući zdravlje ispred svega. To je definitivno stajalište koje se može lako razumjeti, jer tko ne želi da bude zdrav i da se dobro osjeća u svom vlastitom tijelu? "Ali", upitao je jedan skeptik ", koja oštećenja u tijelu izaziva meso? I kako možemo zamijeniti vitalne hranjive sastojke koje sadrži?"
Započeti ćemo s eliminacijom pogrešnog  uvjerenja da meso treba zamijeniti nečim drugim, meso treba biti kompletno eliminirano zato što, jednostavno, ne sadrži ništa ekskluzivno ili nezamjenjivo. Bjelančevine se ne nalaze samo u mesu a one koje se i nalaze nisu ništa bolje od onih koje nalazimo u biljnom carstvu, štoviše, one nemaju nuspojava na zdravlje, kao što se može reći za one životinjskog podrijetla. Žitarice i mahunarke sadrže sve esencijalne aminokiseline, bez i najmanjeg traga kolesterola i zasićenih masti koje se nalaze u mesu. Popis tih popratnih, kolateralnih efekata je prilično duga, ali mi ćemo ići korak po korak.
Životinje koje se koriste za prehranu ljudi, žive u "nehumanim" uvjetima, ne zamjerite mi mi verbalne igre, oni su podložni, ovisno o vrsti, mučenjima i odricanjima kako bi ih iskoristili te da bi dobili najveći povrat uloženog novca, u najkraćem vremenu i uz najmanju moguću štetu.

Životinje se hrane sa:

Hormonima, koji, kao što svi znaju, "napuhnjuju" njihovo meso, stimoliraju brži rast, te veću proizvodnju mlijeka i jaja. Telad se hrani, ne samo hormonima, već i sa beta-agonistima, kako bi ubrzali rast na potpuno neprirodan način. Ne mislim da trebamo inzistirati kako bi ukazali na štete koje mogu proizići iz primjene hormona, posebice tijekom razvoja.

Antibioticima, služe suzbijanju širenja epidemija i infekcija koje bi se mogle razviti zbog katastrofalnih higijenskih uvjeta, osobito u farmama intenzivnog uzgoja. Služe zatim za liječenje rana koje su životinje pretrpile, poput rezanje repa kravama i svinjama, rezanje kljuna pticama (to se radi kako bi se spriječilo da si životinje međusobno, zbog stresa, same naude i rane ), osim toga mnogo rana, posjekotina i abrazija se uzrokuju živeći u kompletno neproporcionalnim i prenatrpanim kavezima. Svakodnevno davanje antibiotika u malim količinama, će također uzrokovati i debljanje životinja.
Antibiotici, dakle, ne koriste samo za liječenje, već i za rast i razvoj, i ne služe sekundarno, kada se životinje razbole, već unaprijed, preventivno, jer osim bolesti uzrokovanih stresom i pretrpanosti, postoje u mnogih od ovih životinja prirođene slabosti jer su često rezultat genetske manipulacije, koje su pogodne za "stvaranje" hiperproduktivnih vrsta , ali u isto vrijeme fizički slabih te krhkog zdravlja.
Drugi uznemirujuće aspekt ove ogromne potrošnje antibiotika je pojava novih sojeva bakterija, koje se formiraju iz već postojećih. Sve su izdržljiviji i otporniji ti sojevi bakterija jer nose gene odgovorne za tu otpornosti na antibiotike, koje kroz hranidbeni lanac mogu proći sa životinja na ljude. Ova opasnost sada objavljena na mnogim frontama, te je naglašeno i u europskoj dokumentaciji koju je objavio O.M.S. Jednostavnim riječima, jednog dana možda nećemo biti u mogućnosti iskorijeniti bakterijsku infekciju, jer neće više biti učinkovitih antibiotika koji će moći djelovati na ove super-bakterije ubojice koji su se "navikli" na antibiotike koje mi svakodnevno unosimo putem mesa u  našoj redovitoj prehrani.

Stočna hrana, kada je luksuzna radi se o biljkama, koje su uzgajane  samo za životinjsku potrošnju, često je obogaćeno vrlo otrovnim pesticidima i izuzetno toksičnim kemijskim gnojivima. Moramo razumjeti da bi, na primjer, životinje narasle i težile stotinu kilograma mesa koje ćemo pojesti, biti će nam potrebno otprilike šesnaest puta toliko biljaka. To će vam već dati jasnu ideju o tome koliko otrova će biti upotrebljeno kako bi se ta hrana proizvela, koja su u stvari koncentracija proizvoda korisnih za poticanje razvoja tumora.
Sve ovo što smo spomenuli se dešava kada nam dobro ide i životinje jedu biljke, u suprotnom postoji kompleksna hrana koju konzumiraju životinje, puna  aditiva, te smjese raznih proizvoda na bazi proteina i aminokiselina. Ta hrana sadrži tvari koje će vam podignuti kosu na glavi i ne želim vam izazvati mučninu ali je dovoljno da se malo informirate na internetu i shvatit ćete što mislim. Sjećate li se kokoši u dioksinu (!?!), toliko da spomenemo samo jedan primjer, i ne mislite da je izolirani slučaj ili najgore što vam se može dogoditi. Jel se sjećate "kravljeg ludila", sav onaj kaos s spongiformnom encefalopatijom koja je pogodila upravo ljude?
Sve se to dogodilo zahvaljujući toj prekrasnoj stočnoj hrani napravljenoj od životinjskog brašna, koje je proizvedeno mljevenjem leševa i lešina uginulih životinja koje nisu uspijele doći u klaonicu, najčešće se radi o bolesnim uginulim životinjama koje nisu uspijele odoljeti tretmanu njihovih voljenih uzgajatelja, kosti, kopita, pandže, krzna, iznutrice i sve što je odbačena u klaonicama, jer nije prikladno za prehranu ljudi. Sve to pretvoreno u brašno daje se kao hrana jadnim životinjama, koja na taj način se trasformiraju, od vegetarijanaca postaju "kanibali ".

"Ali to se više ne događa  danas", skeptik se bojažljivo odvažio reći .
"Pogrešno!" Bijesna vegetarijanka odgovori sa dna dvorane.
Skriveno, u tajnosti, Europska unija izmijeni zakone, te njena direktiva iz 2008, omogućuje ponovno uvođenje, samo za preživače odvojene od majke, ribljeg brašna, koje, prema njima, bi bio "izvor vrlo probavljivih bjelančevina, mnogo bolji nego proteina koje se dobije iz  povrća, osim toga jako visokog nivoa aminokiselina: "Ovo je, uvod u reintegraciju u cijelosti svega onog smeća koje se upotrebljava kao hrana za rast i razvoj naše buduće hrane.
Tako, u sažetku, prisjetimo se elemenata koji postaju dio našega mesa koje ćemo veselo pojesti: dioksine, antibiotike, kortizon, herbicide, pesticide, hormone, beta-agoniste te razne koktele lijekova, antiparazitarni ljekovi, kemijskih dodataka, stimulatori apetita . Uz to možemo još dodati: otpad od prerade hrane, otpad od obrade šećera, ulja, kanalizacija zagađenje različitih vrsta, vode za čišćenje staje i klaonica, brašno od svih mogućih otpadaka, teški metali .... ....
"Dostaaa! Dovoljno je! "" Stop, stop, nemogu to više podnijeti! " Javio se mladić u odijelu na kraju dvorane, koji se grčevito s obje ruke drži stišćući trbuh, bijel kao duh, bulji u nas s molbom očima. Nije baš bilo jasno jel je on vegetarijanac ili skeptik.
"Uhm, u redu gospođe i gospodo možemo napraviti pauzu, mogao bih reći da što se tiče zdravlja, imate već neke informacije o kojima možemo razmišljati."
 "Možemo nešto pregristi pa ćemo se vidjeti ovdje u četiri, nastaviti ćemo s temom kako se ovo meso ponaša u momentu kada uđe u naš organizam"
(....) nastavak sljedi




Primjedbe

Popularni postovi