Naša osnovna hrana: zrak.

 Naš nos je glavni organ  za apsorpciju prane. Mi udišemo otprilike osamnaest puta za ukupno 1 litru zraka u minuti, u prosjeku, naš nos omogućava prolaz u oba pravca oko 13.000 litara zraka u 24 sata!

Mi svakodnevno trebamo otprilike 2 litre vode i kilogram krute hrane, i to nije ništa u usporedbi sa disanjem. Zrak je naša osnovna hrana i to možemo sa sigurnošću potvrditi. Razmislite na trenutak: koliko dugo možemo živjeti bez hrane? Bez tekućine? Bez disanja samo nekoliko minuta, i mi bi se vratiti u ruke Stvoritelja!

Protok ovoga vitalnog elementa je kontroliran od strane nosa. Iz toga razloga je unutrašnjost nosa obložena bezbrojnim ultrasenzibilnim živčanim prijemnicima koji mogu otkriti bilo kakve promjene u kvaliteti zraka. Iz tog razloga zadatak nosa je da pročisti zrak od prašine, da ga zagrije, ovlaži i izmijeri njegove suptilne kvalitete.

Neugodan miris razvije u momentu ulaska važne fiziološke mehanizme: tjelo bude na oprezu, jer svaki neugodan miris izaziva sumnju da se radi o nekom štetnom elementu. Osjetljivost živčanih receptora za miris je nevjerojatan.

Mi ne osjećamo samo miris već smo u stanju da prepoznamo i kvalitetu, kao na primjer miris ruže, đurđice ili ljiljana. Ugodan miris potiče nas na duboko disanje.

Polje aromaterapije je pokazalo da samo esencije prirodnog balsamičnog porijekla se mogu aktivno koristiti, međutim sintetizirani mirisi ne proizvode nikakvu vrstu efekta, iako poneki proivociraju u suprotnosti, osjećaj odbijanja i negativne efekte.

Prirodne biljne esencije šire svoje kvalitete po cijelom tijelu, zahvaljujući njihovoj suptilnosti i njihovom električnosti, djeluju na završetke živaca u nosu, koje su refleksnio povezane sa živčanim centrima smještenih u kičmenoj moždini.

Na taj način se mogu uzrokovati duboke i neposredne reakcije na sve tjelesne funkcije.

" Uzmimo zrak "

Uzmite, doslovno, ovaj izraz, jer ćemo stvarno pokušati uzeti zrak umjesto samo pasivnog udisanja, kao što je to obično slučaj kod ljudskih bića. Mi, civilizirani ljudi koji većinu vremena provedemo sjedeći, čak i kada smo na čistom zraku u planinama ili ispred otvorenog mora dišemo, ili bolje rećeno nastojimo disati, iako u stvari samo ostrvarujemo ulazak i izlazak zraka iz naših pluća. Jogiji se kad dišu uzimaju zrak.

Koja je razlika?

Krila nosa imaju male mišiće, koji su kod normalnih ljudi najčešće neaktivni, ali koji posjeduju veliku pokretljivost u onih ljudi koji se zovu divljaci. Oni, sa svakim udahom, rašire nosnice i uspostavljaju pravo "uzimanje zraka", poput životinja. Tako da ćemo i mi isprobati ovaj način disanja.

Počnimo sa normalnim disanjem. Naše nosnice su gotovo nepokretne. Zatim udahnuti duboko i snažno opuštenim “krilima nosa”. Odmah ćemo postati svjesni kako ova vrsta udisaja nastoji približiti nosnice te na taj naćin sužava prolaz zraka, ponekad se može desiti da se nosnica i kompletno zatvori, pod utjecajem ovog energičnog udisanja, usisavanja.

Sada probajmo uzeti zrak. Udahnite, šireći nosna krila, kontrakcijom nosnih mišića, izdišući, suprotno od prijašnje akcije, ih relaksirajte.

U istom momentu postajemo svjesni da ovako izvedeno udisanje  omogućava ulazak zraka na jednostavniji način, uđe veća količina zraka, protok je ravnomjerniji, i u isto vrijeme se usmjerava prema unutrašnjem nosu gdje su smješteni osjetljivi nervni završetci.

Ovi živčani završetci su odgovorni za analizu i identifikaciju mirisa. Naš nos je poput prave Pranične antene, a prema jogijima, to širenje nosnica, mjenja oblik nosa i dovodi zrak putem nosnih kanala do brojnijih živčanih završetaka, gdje je smješten i glavni senzor prane. Ovaj specifična dispozicija nosa uzrokuje postupnu izmjenu unutar cijelog dišnog sustava, nosa, bronhija i plućnih alveola.

Kihanje, primjerice, uzrokuje refleksni odgovor cijelog dišnog sustava, čak i na najmanju moguću iritaciju. Ova reakcija uključuje naglu kontrakciju dijafragme, uključuje određene mišića lica i ukupnu reakciju cijelog dišnog sustava.

To je u osnovi neproporcionalna reakcija tijela, na najmanji, jedva primjetan, podražaj živčanih završetaka nosnih kanala, ali jednom pokrenut ne može se zaustaviti. To dokazuje da, ako mi promijenimo način na koji dišemo sav dišni aparat se refleksno mjenja.

Širenje nosnica utjeće na prijemljivost cijeloga respiracijskog sistema u toku udisanja. Znaći, uvježbajmo se u toku naših vježbi disanja šireći nosnice.

Percepcija prolaza svježeg zraka putem nosnica postaje mnogo bolja i nedvojbeno pogoduje mentalnoj koncentraciji u tijeku procesa apsorpcije zraka i prane. Nije moguće disati na taj način tijekom cijelog dana, ali redovitim vježbanjem dovesti će do povratka mobilnosti nosnica. Iako se promjena čini skoro neprimjetna, može dovesti do povećanja od 10% količine udahnutog zraka. Primjetit ćete da ovaj apsorpcijski aktivan način čini disanje lakše, skladno i uravnoteženo.

Od danas pokušajmo da apsorbiramo zrak na drugačiji način, probajte putem ovih jednostavnih vježbi ući u svijet u kojem smo MI glavni glumci. Mi kontroliramo naše živote. Da bismo to učinili, moramo početi s glavnom i osnovnom stvari u našim životima, DISANJEM. eksperimentiranjem, ojaćat ćemo naše mišiće nosa, pokušajmo ponovno osjetiti mirise, a time ćemo početi apsorbirati i više prane.