Poruka : OVDJE I SADA

Danas je Solisticij zime, 21, Prosinca 2020 godine. Danas je najkraći dan i najduža noć u godini. U ovome danu čovjek, i ne samo on već sva bića na zemlji su otvoreni za prijem utjecaja kozmičkih energija.

Kako provesti ovaj dan? Zasigurno okrenuti samome sebi. U oservaciji onoga što se budi unutar nas dajući osobiti značaj intuicijama koje izlaze na površinu. Možemo upaliti svijeću ili vatru… to označava iskru, plamen novoga koji će poništiti ono staro i ustajalo i iz pepela će se uzdignuti novo svjetlosno biće koje ti u stvari već jesi. To je kao da zasiješ sjeme novoga koje će već početi rasti, jer već od sutra dani postaju sve duži i duži.

Treba biti i jako pažljiv kada se posije sjeme, na ono što želimo, nemojmo raspršiti bespotrebno energiju na stvari koje nemaju veliku važnost za nas. Ovo je period velikih promjena i sjeme koje smo zasadili treba biti dostojno ovog vremena. Ono što želimo da se realizira u sljedećoj godini usaditi ćemo u sjeme koje ćemo posaditi u zemlju, našu majku.

Kakvo će biti sjeme, ono vaše? Da li se vaše želje vežu na materijalno ili duhovno? U svakom slučaju je vaš izbor i vaš put, jedino što je sigurno da se zemlja vibracijski mjenja, da se mi mjenjamo… A onda kakav će biti svjet koji dolazi, možda već sutra materjalno će imati manje smisla nego duhovno. Već i danas ukoliko trebamo biti u izolaciji nije nam potreban automobil…

Ovaj period je poseban i ne samo Solisticij već i Božić, jer je vrijeme kada u tami dugih noći se “spuštaju” posebne sile kako bi nas podržale u ovim “teškim” vremenima. I možda i situacija Corona je upravo tu da bismo uspjeli bolje uvidjeti ono što mi nosimo unutar naših “kuća” (predstavlja nas same), kako bismo vidjeli mehanizme i stare obrasce koji su izašli na površinu dok smo bili u “izolaciji” od drugih… S jedinim ciljem da se OKRUNIMO (Corona) i da se proglasimo Kraljem ili Kraljicom našega kraljevstva (našega života) koji postaje sve svjetliji i ugodniji. Mi smo sretni i radosni u našem kraljevstvu, poput djeteta i kako je to već “netko” rekao: dok ne postanete poput djece, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Za kraj maleni poklon za ovaj prelaz, mini vizualizacija:

Sada vizualizirajte kako sva svjetlost ovoga svijeta se skuplja u našim srcima, da, ona se zadržava tamo trenutak, dva, tri … (a možda i vječnost) . Potom počinje pulsirati poput udisaja i izdisaja kreirajući ritam koji će smiriti sve ratove, sve nemirne misli, sve mržnje… ovaj ritam je poput otkucaja srca naše majke, Gaje, ON nas obavija, on se širi oko nas i ulazi u sve naše pore, unosi emocije naše majke i njenu beskrajnu ljubav… Ona nas štiti, i vodi nas upravo tamo (ako je to neko mjesto ili je to neko vrijeme…) u vječni trenutak koji smo došli živjeti OVDJE i SADA…