BUĐENJE SVJESNOSTI
 |
| vtbYcfG.jpg |
Događa se ukoliko se slijedi inicijacijski put koji vodi ka progresivnom i postupnom porastu razine Bića.
Beskonačni su, kako iznad tako i ispod, stupnjevi razine Bića. Svaki pojedinac u svakom trenutku svog života zauzima vrlo precizan korak na ljestvici Bića, a postignuta razina strogo ovisi o njegovoj sposobnosti da oslobodi svoju Esenciju eliminacijom psihičkih agregata.
Oni koji žive sa uspavanom savješću, fascinirani svojim agregatima i zaboravljajući sebe kao Biće, neprestano se pokoravaju volji "drugih": oni stoga nemaju visoku razinu Bića. Svi naši napori moraju težiti na praktičan način da ovu razinu sve više i više podižemo.
Stoga je važna simbologija stubišta. Korak po korak predstavlja put koji vodi do intimne samo-realizacije. Psihološki, biti na ljestvici podrazumijeva privremeno, prolazno stanje. Na ljestvama ne možete stajati: ili idete gore ili dolje. U stvari, ne ići gore znači da silazite. Ako se ne unište vlastiti agregati, oni se ojačavaju ("tendencije su naglašene"). Nije moguće zadržati nečiju razinu postojanja: ako se ne uzdigne, ona se neizbježno spušta.
Četiri su temeljne faze uspona po beskonačnoj ljestvici nivoa Bića, a svaku fazu karakterizira različito stanje svijesti (osnovne crte ove doktrine preuzete su iz Platonove,” Republika“).
Prvo stanje svijesti, najniže (ali u tom stanju ne postoji donja granica), usporedivo je s dubokim i hipnotičkim snom. Više nego o savjesti, moglo bi se govoriti o nesvjesnosti ili infrasvjesnosti. To je razina eikasije (Wikipedija :Izraz eikasía (starogrčki: εἰκασία), što na grčkom znači mašta, Platon je koristio da bi se odnosio na ljudski način ophođenja s izgledima. Posebno je identificiran kao donji pododjeljak vidljivog segmenta i predstavlja slike, koje je Platon opisao kao "najprije sjene, zatim odraz u vodi i u svim zbijenim, glatkim i sjajnim materijalima"), čiste hipnotičke imitacije, barbarstva.
Automatski, fiziološki prolaz razdvaja ga od drugog stanja, stanja pistise (U grčkoj religiji Pistis (Πίστις) je personifikacija dobre vjere i pouzdanosti), što u izvjesnom smislu predstavlja buđenje. Ali budno stanje pistisa usporedivo je s čovjekom kad se probudi ujutro, dakle nije istinsko buđenje svijesti. U pistisu fascinacija još uvijek vlada, čak i ako nestane barbarstvo i čista imitacija. U stvari, može se reći da imitacija ustupa mjesto lakovjernosti, što je također oblik imitacije, ali u izvjesnom smislu i više: “vjerujem, jer je to netko drugi rekao”.
Ova prva dvia stanja su uobičajena i naizmjenična u svim ljudima. Ali oboje su to stanja neznanja i pogreške u kojima svijest ostaje duboko uspavana.
Istinsko buđenje započinje u trećem stanju svijesti, onom dijanoe (Diànoia na grčkom:( διάνοια) «misao, namjera», sastavljena od dià «kroz» i nous «inteligencija, intelekt, um, razum», je pojam koji se koristi za značenje diskurzivnog racionalnog znanja tj. Ona koja se temelji na artikuliranom lancu tema koji napreduje izvlačenjem zaključaka i prosudbi iz razrade i razvoja - kroz racionalne procese – prostora). Ali prijelaz u ovo stanje nije automatski niti fiziološki. To je dobrovoljan i kritičan prolaz. U normalnim uvjetima humanoid ga ne može provesti i ostaje zarobljen u prve dvije razine. Samo izvanredni događaji poput velikog duhovnog nemira, tragični događaji poput ozbiljnih razočaranja ili bolesti, izuzetne moralne osobine poput neobične sposobnosti samokritike i pokajanja mogu pomoći humanoidu da izvede ovaj korak. Treće stanje svijesti je stanje u kojem započinje istinsko buđenje, stanje "propitivanja".
Iz vjerodostojnosti prelazimo na istinsko vjerovanje. ovdje više ne vjerujete zato što u njega vjerujete, već zato što osobno počinjete eksperimentirati. To je ujedno i stanje inicijacijskog puta, stanje u kojem nivo Bića napokon počinje rasti. To je stanje u kojem se počinje stvarati stabilan odnos sa Suštinom i u kojem se agregati razumiju i eliminiraju.
Iz ovog stanja, revolucionarnim korakom (u smislu određenom na početku ovih stranica), ulazi se u četvrto stanje svijesti, odnosno u ono nous (Noûs na starogrčkom: νοῦς, kontrakcija jonskog analoga (νόος nóos), drevni je grčki izraz koji označava, počevši od Homera, sposobnost razumijevanja nekog događaja ili namjere nekoga, mentalni kapacitet, znači intelekt), to je stanje formirane Duše. U tom stanju svijest se potpuno probudi i humanoid je postao Čovjek. Zbog toga se očituju kvaliteta savjesti, sreće, volje, mira, ljubavi, ekstaze, shamadhi. To je stanje koje se u svom beskonačnom proširenju u visine, dovodi do potpunog oslobađanja i samoostvarenja.
NOUS
|
Znanje
|
Revolucionarni
Prijelaz
Kritični prijelaz
Fiziološki prijelaz
|
Stanje Čovjeka
|
DIANOIA
|
eksperimentiranje
|
Stanje Humanoida u potrazi
| |
PISTIS
|
lakovjernost
|
Stanje običnog/svakodnevnog humanoida
| |
EIKASIA
|
imitiranje
|
Budući da je praktični cilj praktika, potrebnoje identificirati neka pravila ponašanja koja nas mogu konkretno dovesti do buđenja svijesti.
„Buđenje“ znači izlazak iz sna i fascinacije za koju su odgovorni naši agregati. Kao što smo već vidjeli, oni su iluzije i čine sve da humanoid živi u izmišljenoj stvarnosti koja je pogrešna objektivna Stvarnost. Ali kako djeluje Agregat, kako uspijeva stvoriti ovu lažnu stvarnost u nama? U osnovi, kroz dva mehanizma.
1) Prije svega odvraćanjem od trenutka, od "ovdje i sada". Ego nas, zapravo, uvijek izvlači iz trenutka i iz sadašnje i stvarne situacije (koja je izvan vremena i prostora) i, kroz žaljenja, projekte, maštarije, projicira nas u nestvarne svjetove često smještene u prošlost ili budućnost.
Stvarnost sadašnjosti zamjenjuje nestvarnošću uzaludnih psihičkih sadržaja. Napad bijesi, na primjer, djeluje tako da nas odvlači od stvarne situacije i uvlači nas u neku drugu u fantaziju nasilja; neka želja nas vodi daleko u vrijeme, tjera nas da maštamo o malo vjerojatnoj budućnosti. Pa što je život, proživljen na ovaj način? Samo zbirka iluzornih snova. Gdje smo mi sad? Da li smo pod utjecajem esencije ili agregata?
Iz ove situacije izlazimo djelovanjem volje, odlukom ŽIVJETI TRENUTAK. Samo ovaj trenutak se računa, samo on je stvaran. Sve ostalo je iluzija i san. Vrijeme našeg života je vrlo dugačak niz točaka. Gdje smo u ovim trenucima? Jesmo li ili nismo? U kojoj smo fascinaciji, želji, mašti uključeni?
Stoga je ključno ako u svom životu ne želimo sakupljati samo prazne iluzije, prihvatiti i prakticirati DOKTRINU TRENUTKA. Odnosno, svaki trenutak mora se živjeti u punoj svijesti. Ključ ove svijesti je visoki ključ, koji se također naziva i ključ: S.O.L. znači: Predmet, Objekt, Lokacija. U svakom trenutku, odnosno biti svjestan sebe, onoga što je pred nama, okolini oko nas.
Distrakcija stoga mora ustupiti mjesto onome što nazivamo percepcija budnosti, stanje stražara u ratnom vremenu. Buđenje svijesti znači prije svega sposobnost korištenja percepcije pet osjetila do maksimuma. Koliko stvari ne vidimo jer smo ometani od strane Ega! Mi putujemo nekad isti m putem čak i desetak puta bez da primjetimo oblik prozora ili simbola postavljenog na nekom balkonu. Čak smo u stanju poskliznuti se na koru od banane jer je nismo vidjeli! Gdje smo bili u tom trenutku? Naravno da nismo hodali zajedno s našim fizičkim tijelom tim putem.
Tako iz dana u dan gomilamo propuštene prilike, izgubljene susrete, ne čujemo zvukove, stvari ne dotaknute. Iskustva koja bi, da smo ih proživili, bili stvarni život.
2) Ego ne djeluje samo kroz distrakciju. Već smo razmatrali kako je jedna od njegovih glavnih karakteristika mehanika. Buđenje svijesti mora se, dakle, postići i kontrolom mehaničkog ponašanja, zauzimajući psihološko stanje pripravnosti. To znači stalnu i konstantna raspoloživost prema novom, promjeni, konfrontaciji, promjeni načina razmišljanja, napuštanju uvjerenja i predrasuda. To također znači odvojenost od stvari, prihvaćanje prolaznosti i privremenosti materije. Čitav se svijet forme neprestano mijenja i čovjek kao oblik mora se znati promijeniti s cjelinom.
 |
| lego-dissolvimento-1024x683.jpg |
Tvrdoglava vezanost za staro, mehaničko ponavljanje, sterilno pamćenje često su oruđe u rukama Ega, međutim sposobnost obnavljanja, započinjanja ispočetka, čak i iz dana u dan, često su izražavanje Esencije.
Rastrešnost i mehanika dvije su važne karakteristike Ega koje, jednom otkrivene, ga čine ranjivim i omogućavaju njegovo slabljenje kroz početne faze unutarnjeg rada.
prijevod:https://www.gnosi.it/coscienza.html
Primjedbe
Objavi komentar