Buđenje stroja

Moramo biti svijesni da, upotrebljavajući samo racionalni um, ne možemo stvarno shvatiti da je biološki stroj uspavan, i da se je naše biće identificiralo s njim, te upravo to čini nemogućim da se ostvari cilj ljudskoga života na zemlji: promjena ljudskog biološkog stroja u aparat za transformaciju i moguću evoluciju bića.
Nitko nije u stanju shvatiti realno stanje stvari zahvaljujući samo mentalnoj i elaboraciji. Moramo, ukratko rečeno, provocirati unutar nas namjernu traumu, jedan opipljiv personalni događaj, pomoću kojeg će postati evidentno da se ne radi samo o nekoj interesantnoj filozofiji, kreiranoj za vašu zabavu, već se radi o jednom događaju koji će nam omogućiti da vidimo, osjetimo (tri centra: mentalni, emocionalni i motorni) da je naš stroj stvarno uspavan; može se desiti da ga vidimo kao da je mrtav, u morbidnom, jezivom smislu same riječi.

Sve dok mi sami ne vidimo da je stroj leži u zaboravu, znači nije svjestan, sve dok ne shvatimo da, isto tako, ne možemo promijeniti situaciju jednostavno odlučujućih da to učinimo, nećemo osjetiti nikada potrebu da započnemo naš posao.
Kada „osjetimo“ san stroja, čak iako se radi o kratkim trenucima, instinktivno ćemo znati da moramo izabrati da li ćemo provesti ostatak našega života spavajući ili ćemo započeti ulagati napor kako bi ga živjeli svjesno.
Postoje četiri oblika svjesnosti nama dostupni:

Horizontalni san
San na nogama
Stanje budnosti
Transformacija Bića 

Horizontalni san i san na nogama su dva stajanja s kojima smo prirodno usklađeni. Treći oblik svjesnosti je onaj koji si često pripisujemo, međutim u našem svakodnevnom stanju svijesti, mi ga nismo u stanju postići, jer zahtijeva buđenje biološkog stroja. Moramo odmah shvatiti, od samoga početka, da to nije dio našega „repertoara“, iako je stanje budnosti jedno od osnovnih stanja u našem životu, od momenta našega djetinjstva, trebali bi nas naučiti kako da ga postignemo, kako bi mogli živjeti cijeli život na tom nivou svjesnosti. Nažalost, u modernom sistemu zapadnjačkog školstva ne postoji ništa tome slično.
Buđenje stroja je, znači, prvi korak naše pripreme za Posao, kao što dječji vrtić predstavlja početak idealnog puta učenja koji vodi prema fakultetu.
Da je naša civilizacija vrijedna ovog imena, mi ne bismo bili prisiljeni da započinjemo od tako patetički niskog nivoa, mi trebamo naći hrabrosti kako bi shvatili gdje se efektivno nalazimo i započeti od tuda, ukoliko stvarno želimo raditi na transformaciji Bića.
Naš stroj je u stanju da nastavi svoje mentalne, emocionalne i fizičke aktivnosti na kompletno mehanički način. Svakodnevne funkcije ne zahtjevaju našu pažnju idi našu prisutnost, niti čak one na najnižem nivou.
Kada se prvi put približimo Poslu, mi smo više materijalni nego spiritualni, jer smo žrtvovali našu istinsku svjesnost stroju, koji svakodnevno pokreće mlin zaborava. Dok smo u ovome stanju, pod hipnotičnim utjecajem senzacija, pod distrakcijom i mentalnom sedukcijom, mi smo se totalno identificirali sa strojem, jednoga dana se možemo uspavati i umrijeti zajedno sa njim, bez da eksperimentiramo što istinski znači biti živ.
Inače, mi mislimo da smo budni, međutim stroj je uspavan, i mi niti ne znamo šta je ustvari stanje budnosti. U stvarnosti, mi se identificiramo s osjetilnim zadovoljstvima i mentalnim ometanjima stroja od samoga početka našega života, i ostajemo u ovome stanju do samoga kraja, do momenta smrti.
Prvo upozorenje realne svijesti se pojavi kada stroj bude probuđen na neki način i započne funkcionirati poput transformacijskog aparata istinskog Ja, koji mi nazivamo Biće. U toku uobičajenog mehaničkog života to se skoro nikada ne može desiti spontano ili slučajno.
Buđenje stroja je važan budući momenat u našem Poslu: na početku će biti zapravo dovoljno eksperimentirati san, i uvidjeti kako se ova situacija može izmijeniti specifičnim metodama, koje bilo tko može prakticirati uz pomoć malo treninga.
Ovo što slijedi je iznenađujući mali eksperiment zahvaljujući kome ćete moći uvidjeti i sami trenutačnu potrebu za buđenjem u stroja.

Koristeći vaš najnormalniji vidni aparat, oči, pratite što je moguće intenzivnije kretanje kazaljke koja označuje sekunde na satu, nastojeći u istom trenutku osjetiti i vašu prisutnost unutar stroja, percipirajući zvukove, mirise, temperaturu, vlagu i atmosferu oko vas; nastojite, u isto vrijeme, biti senzibilni prema senzacijama koje su u konstantnoj promijeni registrirane putem kože biološkog stroja, unutrašnjih organa, ili promjene koje su se ostvarile prolaskom različitih mislili u mentalnom aparatu, ili pak osjećaja koji vas prožimaju. Nastojite biti koncentrirani na sve to dok je vaša pažnja koncentrirana na brzo, neumoljivo kretnju kazaljke sekundi.

Kada se prvi puta prisilimo probuditi stroj, jedini rezultat koji ćemo postići je da ćemo postati svjesni da volja stroja da spava je mnogo snažnija od naših pokušaja. Od samoga početka, Ja ne može učiniti ništa, osim vježbati volju koju posjeduje: volju pažnje.
Dok ne razvijemo, namjerno, našu konkretniju volju, naša pažnja će biti uhvaćena od strane aktivnosti interesa koji su proizvedeni od samoga stroja, koji je i izvor svih negativnih emocija i manifestacija i svih mentalno-asocijacijskih procesa. Međutim mi posjedujemo volju pažnje, i možemo je upotrijebiti aktivno kako bi promatrali ljudski biološki stroj te njegove aktivnosti, kako vanjske tako i unutarnje, bez da ih pokušavamo direktno ometati.
Ova aktivnost izgleda mala, međutim već naše jednostavno promatranje probudi malo po malo stroj, i kao rezultat, nakon jednog dužeg vremenskog perioda, se mijenja ono što se posmatra.
Uspavani stroj ne može funkcionirati kao aparat transformacije, Duša, je ekskluzivan i kompletan produkt transformacije i ne može se formirati. Čak ako bi se i mogla, bez svoje baze i „ hrane“ za nju neophodne, neće se moći razviti. Samo kada budemo posjedovali volju da probudimo stroj život će se prikazati u svom stvarnom značenju.

E.J.Gold