Bijeg iz zatvora u 10 koraka - 4: ciklus svijesti

"Ciklus svijesti" ili "ciklus evolucije" može se činiti kao jedna teorijska lekcija, međutim ova lekcija je jedna od najvažnijih pouka, jer upravo objašnjava zašto je neophodno postojanje planete-škole u kojoj se nalazimo. Moram priznati da postoji velika vjerojatnost da za nekoga će se ovaj planet-škola pretvoriti u pravi psihički-zatvor iz kojeg je teško pobjeći, ali vam jamčim da vrijedi riskirati.


U početku je postojao samo Jedan - i, ako bolje pogledamo, čak i sada postoji samo Jedan - međutim ovaj Jedan nije bio svjestan sebe. Da bismo imali ideju o čemu se radi možemo zamisliti odsutnost svijesti koja karakterizira duboki san, to je san bez snova: pravi vakuum svijesti. Ili probajmo zamisliti svijest novorođenčeta ili svijest stabla: oni su svi izraz sveprožimajućeg Jednog, ali nisu svjesni toga. Bića koja pripadaju carstvima koji prethode ljudskom - mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu -u pravilu nisu razvila samosvijest (bez uvrijede za vašu mačku), to jest samosvijest o tome da su ovdje. Isto se odnosi i na ljude u neonatalnoj fazi: novorođenčad je još uvijek u Jednom i nesvjesni su da postoje kao zasebni entiteti.

U cilju razvijanja svijesti o sebi - ono što omogućava da mislite (i osjetite): „Ja postojim” - je neophodno kako bi se Jedan utjelovio i poistovjetio s pojedincem - biološkim strojem - koji posjeduje dvojni/dualni „ mehanizam”; upravo ono što možemo naći u odraslom čovjeku. Što duže duša putuje svojim putem od mineralnog do ljudskog svijeta- i sve više se razvija kao čovjek tijekom njenog puta - više će postati podijeljena. Na primjer, ljudi poput američkih Indijanaca ili australskih Aboridžina su mnogo manje od nas odvojeni i više u kontaktu s prirodom i duhom koji ju prožima, tako da za njih ne postoji „ znanstvena priroda” odvojena od duhovnog svjetonazora. Moderni čovjek uspio je razdvojiti ove dvije stvari; te je iskorijenio duh iz prirode i otpravio ga u svijet religije, a potom započeo istraživati ​​prirodu koristeći kao jedinstveni instrument racionalni um. Za ove narode, umjesto toga, priroda, život i duh bili su nerazdvojni.

Stvar je upravo u tome što samo ako postanemo zapadnjački intelektualci koji odvajaju duh od materije možemo postati istinski svjesni sebe, vlastitog postojanja u svijetu. Što smo više odvojeni, to smo više svjesni da smo "netko". I da bi to postali, bilo je neophodno da se Jedan identificira (i izgubi se) potpuno  u biološkoj ljuski dvojne prirode, psihofizičkog aparata. Dok životinje i novorođenčad žive u skladu s Jednim, ljudska odrasla osoba osjeća da postoji samo u vlastitom tijelu i vidi svijet kao nešto odvojeno od njegove svijesti i od izvora opasnosti. Bog se promatra kroz oči biološkog stroja i više ne prepoznaje samoga sebe!

Kao što sam već rekao u drugoj lekciji, svijest proizlazi iz identifikacije s dualnim instrumentom, koji je sposoban podijeliti sve u dva:
unutarnji / vanjski
ja / ostali
vruće / hladno
pravo / krivo
sviđa mi se / ne sviđa mi se
itd
To je takozvani "pad duše u materiji".

Povratak, uspon, religija (religija, re-ligo = ponovno ujedinjavam), yoga (= ujedinjenje), "povratak Očevoj kući"... To su razni izrazi koji ukazuju na mogućnost prolaska od razdvojenosti do Jedinstva, vraćajući se putem koji smo milijunima godina gazili nizbrdo. Krajnji rezultat je ostvarenje vlastitog Božijeg bića SVJESNO, bez gubitka svjesnosti o sebi koju smo stekli na dnu spusta, na najnižoj točki kruga. Gore spomenuti narodi su bliži od nas od iskonskog Boga, ali su mnogo dalje od nas od "Božije svjesnosti". Ovo je osnovna stvar za razumijevanje, jer objašnjava što to mi radimo na Zemlji i zašto nam je potrebna materijalna manifestacija.

Tijekom tisućljeća čovjek se "sve više i više individualizirao": prešao je iz svijesti "čopora" na pojedinačnu svijest, tj. od kolektivne duše do individualne duše. Slijedi da su se i metode buđenja također promijenile tijekom vremena; ono što je bilo prikladno za hinduizam prije tisuću godina nije više prikladno (čak može biti i kontraproduktivno) za stresnog i neishranjenog New Yorkaša danas. Odavdje potječe moja kritika mnogih takozvanih "tradicionalnih" metoda.

S.Brizzi

http://www.salvatorebrizzi.com/2017/12/evadere-dal-carcere-in-10-passi-4-il_65.html