Bijeg iz zatvora u 10 koraka - 2: identifikacija

Kada se inkarnira, duša konstruira određeni psihofizički aparat: onaj koji će na najbolji način izraziti njene karakteristike i omogućiti će joj da produži put unutar planete-škole, nastavljajući putovanje gdje  je bilo zaustavljeno u prijašnjoj inkarnaciji. To čini i birajući svoje roditelje (a to znači određene gene) i ambijent gdje će se roditi.
Prve godine djetinstva su ruže kako bi se progresivno odbacila identifikacija sa dušom pojačala i kompletirala identifikacija sa biološkim strojem (tijelo, emocije i, iznad svega, um). Identifikacija s malo - koja će pomoći kako bi se kompletno zaboravilo vlastito porijeklo - međutim omogućiti će da se razvije svjesnost sebe, koja se može realizirati samo putem jedinog dvojnog instrumenta koji posjedujemo kao što je ljudski um i njegov fizički dodatak, mozak.


Drvo, crvena ribica, miš...(I neki televizijski autori) su primitivne kreature koji se u stvarnosti konstantno nalaze U JEDNOM (bogu,apsolutu...), iz jednostavnog razloga još uvijek nisu kompletno odvojeni; međutim, ne posjeduju dvojini um, te ne mogu postati samosvjesni. Znači, jedno drvo i jedna ribica, iako izgledaju smireniji od čovjeka kojoj svako jutro ide u ured, u stvari su na evolutivnim stepenicama na stepenici nižoj od naše, ljudske.

Fenomen svjesnosti, koji nam omogućava da kažemo „ ja postojim“, proizlazi iz identifikacije sa dualnim instrumentom, sposobnim da sve podijeli u dva:
Vanjsko/unutrašnje
Ja/drugi
Toplo/hladno
Itd .

Bog - apsolutna svjesnost - postaje svjesan samog sebe pomoću čovjeka. Ovo je evolucijski razlog zbog kojeg postoji planet-škola, inkarnacija individualnih duša unutar uvijek različitih bioloških strojeva i, kao posljednja analiza, razlog zašto samoga univerzuma.

Koji su negativni aspekti identifikacije?
U jednome ispravnom evolucijskom pravcu čovjeka, u momentu kada je postao svjestan da postoji, u zreloj dobi trebao bi se uspjeti deidentificirati od biološkog stroja i identificirati se s samom svjesnošću, naime dušom. U jednom normalnom društvu, već u mladim godinama bi se trebalo učiti djecu da je ovo  njihov cilj, jer nije njihova sudbina da ostanemo zatvorenici jedne mašine za cijeli život.

Kad bi čovjek uspio iskoristi svoj boravak u biološkom stroju kako bi se identificirao sa svojom vlastitom dušom, na kraju inkarnacije, on bi mogao premašiti prag kompletno svijestan. Upravo o ovoj se besmrtnosti radi kada ste na magično-alkemičnom putu. Upravo je to ono o čemu priča Isus kada kaže:„ Zaista, zaista vam kažem: ko održi riječ moju neće vidjeti smrti dovijeka“. Jovan 8,51

Smisao je da takvo klizanje „ centra svjesnosti“ od personalnosti do duše, obično se ne ostvaruje, upravo zbog toga što ovo o čemu pišem u ovih deset lekcija nije baza učenja u školama, i upravo zbog toga oni vjeruju da ne postoji evolucijski smisao za njihovoj egzistenciju i postaju robovi „ filozofije slučaja“. Ukoliko čovjek ne zna da je ovdje samo iz jednog razloga i da njegov život ima smisao, sudbina ovog čovjeka je duboka patnja, iako može postići izuzetno visoki materijalni uspjeh. Ovaj edukativni propust automatski transformira ovoj planeti-školu u psihički-zatvor koji se osjeća kao nepravedani iz kojeg nije jednostavno pobjeći.

Ti ćeš znači vjerovati da SI tvoje tijelo, tvoje intelektualne koncepcije, tvoje političke ideje, tvoje vjerske ideje ili ideje protiv religije, tvoja uvjerenja prema onome što može biti socijalno prihvatljivo danasi,td. Rezultat je da onaj koji posjeduje moć utjecanja na biološke strojeve putem medija i školske edukacije... drži u šaci čak i same duše, jer one vjeruju, da jednostavno, su samo psihofizički aparat rođeni slučajno. To je kao da ronilac poludi i počne vjerovati da je njegova vlastita tuta za ronjenje, kada ja kupim tu ronilačku tutu i odnesi nije para kući... kupit ću i osobu koja je unutar nje: jer sadržaj postane spremnik i njegova sudbina ostane sudbina tute.

Upravo kako se izlazi iz automatizma putem naporne borbe se starim navikama i kako bi kreirali nove, izlazi se iz identifikacije sa biološkim strojem putem auto-opservacije, koja predstavlja esencijalni element cijeloga rada na SEBI. Ovdje pričamo o kreiranju „ svjedoka“ koji je u stanju da posmatra i bilježi ponašanje biološkog stroja tokom dana. Počinje se vodeći detaljni dnevnik koji se piše navečer, indicirajući ponašanje stroja na fizičkom nivou, emotivno i mentalnom. Zatim se prijeđe na manju bilježnicu, koja se drži stalno u džepu (ili torbi) gdje bilježimo, u granicama mogućnosti čak i na poslu, za vrijeme važnih momenata života stroja, U istom trenutku kada se desi; kako bi se moglo čitati navečer prije spavanja. Na kraju se pojavi pravi vlastiti svjedok, konstantni promatrač onoga što se dešava od trenutka do trenutka, direktno u sadašnjem trenutku, koji nema više potrebe da išta bilježi.

Koliko god da se osjećate duhovno razvijeni i osobe ste koje meditiraju konstantno već desetke godina, molim vas nađite unutar vas skromnosti neophodne da započnete ovaj put (neka vrsta Spirituality for dummies) učeći i aplicirajući fundamentalne osnove koje vam sugeriram. Rad na SEBI može se izvoditi uz bilo koju drugu aktivnost, bilo kojim drugim prakticiranjem, uz bilo koju drugu tradiciju ili uz bilo kojeg guru-a kojeg pratite. Možete samo imati koristi od toga.
Bit ću vam zauvijek zahvalan.
S.Brizzi

Prijevod sa: http://www.salvatorebrizzi.com/2017/11/evadere-dal-carcere-in-10-passi-2_21.html