Detoksikacija od teških metala 1.DIO
Teški metali
Otrovni metali su zagađivači koji prodiru
podmuklo i djeluju u našim tijelima kroz hranu, piće, zrak, vodu, kozmetiku,
lijekove, odjeću, boje i dr. Oni su opasni, jer imaju tendenciju nakupljanju,
taloženju odnosno povećavanju koncentracije u biološkom organizmu.
Polako i postupno se akumuliraju u kostima,
jetri, bubrezima, vezivnom tkivu, mozgu i drugim organima. Naše tijelo ne može
ih ukloniti normalnim procesima
detoksikacije. Bez uporabe kelirajućih supstanci, koje vežu na sebe metale i
odvode ih izvan tijela, metali bi mogli ostati desetljećima u našem tjelu te
postati ozbiljna prijetnja zdravlju.
Možemo promjeniti ishranu i jesti organsku hranu
u kojoj nema pesticida, herbicida i gnojiva koja sadrže metale, ali na žalost,
rijeke su zagađene i kiše također, ai zemlja nije u ništa boljem stanju. Teški
metali se nalaze i u chemtrails-ima i zagađuju zrak, vodu i tlo, koji potom hrani
sve usjeve i sva živa bića.
Teški metali su u legama lonaca i padela u kojima
kuhamo (aluminiju, nehrđajućem čeliku i niklu), u hrani, u lijekovima (kao
npr. Maalox, koji sadrži aluminijev hidroksid) u cjepivima i u kozmetici. Svaki
dan se akumuliraju sve više i više teških metala u tijelu koji blokiraju
aktivnost enzimskih procesa, a eliminiraju se samo u malom dijelu. Metali se
koncentriraju posebice u pojedinim organima (poput mozga, jetre i bubrega), ili
u kostima, a često su razlog za razvoj
mnogih kroničnih bolesti.
Znanstvena istraživanja su pokazala da su neke
bolesti usko povezane s onečišćenjem okoliša: rak, Alzheimerova bolest, arterioskleroza
su samo neki primjeri. Činjenica je da vrsta štete od teških metala ovisi o
količini i od mjesta akumulacije (kosti, jetre, bubrega, središnjeg živčanog
sustava, masno tkivo).
Otrovni metali su definirani od strane mnogih kao
"lutajući ubojice" jer zamjenjuju minerale potrebne u tijelu,
mijenjajući biološke strukture i funkcije. Koncept zamjene vitalnih elemenata s
drugim manje pogodnim je osnovno načelo opstanka svih živih bića. Ispitani pod
ovim profilima, načelo zamjene minerala od strane toksičnih metala, može se
vidjeti kao mehanizam prilagodbe. Akumulacija toksičnih metala u tijelu, može
se objasniti, kao adaptacijski proces koji se pokreće u slučajevima u kojima se
suočavamo s nedostatkom vitalnih elemenata. Tijelo se suočava s nedostatkom
vitamina ili minerala neophodnih za zdravlje, ono dozvoljava naseljenje otrovnih
metala, zamjenjujući ih na vezna mjesta enzima i enzimskih sustava. To je
suptilan proces, jer naša vlastita tijela su ta koja otvaraju put svojim
neprijateljima i stavljaju ih u većinu vitalnih komponenti. Npr. olovo
zamjenjuje kalcij u mozgu, kadmij zamjenjuje cink a aluminij zamjenjuje
magnezij.
Ova situacija omogućuje enzimskim sustavima koji
su od vitalnog značaja za naše zdravlje, da i dalje rade, ali ne baš onako kako
su prije radili. Metali koji se uključuju u sustave uzrokuju jednu ili više
fizioloških promjena. Reakcije se ne razvijaju baš kao i prije, ali su našle
alternativni put, stvorile su varijantu koja vodi neminovno negativnim
posljedicama za ukupnu ravnotežu. Tijelo može to riješili, ako se varijacije
javljaju u ograničenom vremenskom razdoblju, no ako potraju dovoljno dugo, više
ih ne može popraviti. Iz tog razloga je potrebno je slijediti detoksikacijski
program redovito.
Ne postoji općeprihvaćena definicija teških
metala na temelju fizikalno-kemijskih svojstava, međutim predložena je definicija
na temelju gustoće (teški metal je kemijski element čija je gustoća veća od 5
grama po kubičnom centimetru) ili prema atomskoj masi (element čija je atomska
masa veća od 20). S druge strane, glavna kemijske karakteristika teških metala
je da kationski (pozitivno nabijen ion) s različitim oksidacijskim stanjem i
visokom mogućnosti formiranja molekularnih kompleksa citoplazmatskih stanica, u
tom slučaju ulaze također u popis elemenata (kao teških metala) selen i arsen
iako nisu metali.
Podskupina, osobito važna u biologiji i medicini,
su takozvani metali u tragovima (ili elementi u tragovima), kemijski elementi
prisutni u biološkim tekućinama živih organizama u koncentracijama manjim od 1
mikrograma po gramu težine. Na temelju patofizioloških učinaka mogu se
podijeliti u dvije skupine: prva skupina su elementi koji su neophodni za život
jer su upleteni u važne metaboličke procese, dok se u drugoj skupini nalaze
otrovni elementi. Poznatih petnaest elementa u tragovima otrovnih za ljudska
bića su: arsen, kobalt, krom, bakar, fluor, željezo, jod, mangan, molibden,
nikal, selen, silicij, kositar, vanadij i cink, dok je druga skupina koja
sadrži elemente kao što su kadmij, živa, krom i olovo.
 |
| V.:.V |
Primjedbe
Objavi komentar