Čuda

 

V.:.V

Čuda dolaze prirodno kao objave ljubavi, a pravo čudo je ljubav koja ih inspirira. Ukoliko gledamo na ovakav način sve što dolazi iz ljubavi je čudo. Ona su neka vrsta razmjene koje poput svih objava ljubavi, uvijek čudesnih u pravom smislu, ova razmjena je suprotna fizičkim zakonima. Ona donosi ljubav i davatelju i primatelju. Ona su oruđe učenja koje pokazuje kako je jednako blagoslovljeno i davanje i primanje. Ona istovremeno uvećavaju snagu davatelja i nadoknađuju snagu primatelja.

Čuda nisu važna, važan je njihov Izvor, koji je daleko od svakog prosuđivanja. Ona su prirodna i ako se ne pojavljuju nešto je krenulo krivo. Ona su su svačije pravo, ali je prvo potrebno pročišćenje. Mogu biti ljekovita jer ispunjavaju oskudicu i izvode ih oni koji trenutno imaju više, za one koji trenutno imaju manje. Osposobljuju da liječite bolesne i oživljavate mrtve jer bolest i smrt sami proizvodite. Stoga oboje možete anulirati. Vi ste čudo, sposobni za stvaranje nalik na svog Stvoritelja. Sve ostalo je vaša vlastita noćna mora i zapravo ne postoji, to je iluzija. Stvarno je samo stvaranje svjetla!

Sklonost čudima mora biti spontana, ne smije biti pod kontrolom svijesti jer svjesno izabrana čuda nas mogu krivo usmjeriti.

Čuda su misli te mogu predstavljati nižu ili tjelesnu razinu iskustva, ili višu odnosno duhovnu razinu iskustva. Prve stvaraju fizičko, druge duhovno.

Čuda svjedoka nose istini, a ujedno su i svjedočenje jer izviru iz presude. Bez presude ona bi se iskvarila u magiju koja je isprazna i time destruktivna ili bolje rečeno nekreativna uporaba uma. Čudo odobrava što možete sami stvarati, prihvaća ono što je istinito, odbija ono što je lažno i prazno.

Čuda su prirodni znak opraštanja. Kroz čuda prihvaćaš Božji oprost šireći ga na druge. Ona su dio lanca opraštanja koji, cjelovit, postaje Pokajanje. Pokajanje djeluje cijelo vrijeme i u svim razinama vremena.

Predstavljaju slobodu od straha. "Pokajati" znači "ne raditi". Ne proizvoditi strah je temeljna vrijednost čuda Pokajanja. Mogu biti način izbavljenja od straha. Otkrivenje sadrži stanje u kojem je strah već prevaziđen.

Ona su način, a otkrivenje završetak i trebaju poticati zahvalnost, ne strahopoštovanje.

Čuda vas nagrađuju jer ste vrijedni ljubavi. Ona rastjeruju iluziju o vama samima i u vama bude svjetlo. Ona iskupljuju vaše greške oslobađajući vas vaših noćnih mora. Oslobađanjem uma iz pritvora iluzija, vaša svetost se obnavlja, ispunjavajući prazninu uma. Nadomještajući prazninu uspostavlja savršenu zaštitu. Snaga duha ne ostavlja prostora uljezima. Glavni doprinos čuda je njihova snaga da vas oslobodi iz lažnog osjećaja izdvojenosti, oskudice i praznine. Svetost je opažajni sadržaj čuda. Ona ispravlja lažno opažanje oskudice, ne prave razliku među krivim opažanjima. Ona su oruđe ispravljanja pogrešnog opažanja, učinkovita bez obzira na oblik ili veličinu greške. To ih čini uistinu nepristranim.

Čuda predstavljaju ujedno početak i kraj, stoga mijenjaju svjetovni poredak. Ona su uvijek afirmacija ponovnog rođenja, koje izgleda kao povratak natrag a zapravo je kretanje naprijed. Ona dovode prošlost u sadašnjost i tako ostvaruju budućnost.

To je vaše jedino oruđe kojim možete kontrolirati vrijeme, potpuno ga nadilazi samo

otkrivenje, nemajući ništa zajedničko s vremenom.

Svaki bi dan trebao biti posvećen čudima. Svrha vremena je da vas osposobi i poduči kako vrijeme konstruktivno koristiti. To ga čini oruđem učenja sve do njegovog kraja. Vrijeme će stati kada više ne bude korisna olakšica učenju.

Izvor: G. Grabovoj u “Tečaju o Čudima”