Detoksikacija od teških metala 2.DIO
Slobodni radikali
Akumulacija teških metala potiče stvaranje
slobodnih radikala (teški metali uništavaju molekularne veze i stvaraju
slobodne radikale), kemijskih molekule izuzetno opasnih za naše stanice kojima
su nadjenuli nadimak "ubojica" jer je stanica odgovorna za nastanak
ili pogoršanje mnogih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, raka
i preranog starenja.
Slobodni radikali su vrlo nestabilne molekule
sastoje se od atoma kojima nedostaje elektron. Kako bi postigli stabilnost ovi
atomi ići će u potragu za elektron ima koji im nedostaju, napasti molekule s kojima dolaze u kontakt kako
bi ukrali njegov elektron. Kada slobodni radikali pridobiju elektron druge
molekule (oksidacijom) konačno postignu stabilnost, ali opljačkane molekule postaju
u tom momentu slobodni radikali jer sada oni imaju jedan elektron manje. Ova
lančana reakcija se može zaustaviti intervencijom anti-oxidantnih molekula, koje
su u mogućnosti da neutraliziraju slobodne radikale.
Stanica stvara svakodnevno slobodne radikale
(svaka stanica stvara od 1000 do 3 milijarde slobodnih radikala dnevno) tijekom
normalnih metaboličkih procesa. Slobodni radikali proizvedeni od strane stanice
su eliminirani od strane antioksidansa proizvedene od iste stanice. Problem su
slobodni radikali koji nastaju zbog oksidativnog stresa ili vanjskog stresa
koji proizlaze iz okoline zbog nezdravog načina života. Na primjer jedna
cigarete proizvodi 10.000.000.000 slobodnih radikala.
Inače, ovi budu uklonjeni prije nego što mogu
uzrokovati disfunkciju stanica i na kraju smrt same stanice. Oksidativni stres
i antioksidacijski nedostatak potiče slobodne radikale da napadnu glavne
stanične komponente kao što su lipidi, proteini, ugljikohidrati i DNK. Ovaj
fenomen je blisko povezana sa nizom patologija, poput kardiovaskularnih
bolesti, dijabetesa, raka i neurodegenerativnih bolesti [Halliwell i križ
(1994); Bray (1999); Forsberg et al. (2001)].
Osim toga:
Slobodni radikali štete membrani oksidacijom
fosfolipida. U slučaju oksidativnog stresa, slobodni radikali napadaju
membranske polinezasićene masne kiseline oksidacijom (peroksidacija): to dovodi
do progresivnog otvrđivanja membrane te smanjenjem njene funkcionalnosti do same
smrti stanice. Lipidi utvrđuju strukturne karakteristike stanice (propusnost,
fluidnost, otpornost na stres) i reguliraju funkcije membrane (prolaz tvari,
međustanična komunikacija ..)
Slobodni radikali oštećuju krvne žile u želji da
se riješe problem nedostka elektrona napadaju lipoproteine LDL (loš
kolesterol), kroz oksidiranje. Makrofagi pokušavaju eliminirati modificirani
LDL, gutajući ga. Nabujale stanice koje su nastale "zapjenjene
stanice" se fiksiraju na zid arterije. Akumulacija pjenastih stanica
dovodi do stvaranja plaka koje sužavaju lumen arterije i na kraju uzrokuje
teške vaskularne bolesti, uključujući i srčani udar.
Slobodni radikali djeluju na proteine kože kao
što su kolagen i elastin putem mehanizma koji se naziva "cross-linkage",
tj. formiranje međusobne povezanosti između kolagenih vlakana i elastina. To
dovodi do gubitka elastičnosti i tonusa kože, a potom i ostarjelost kože.
Štoviše, djelovanje slobodnih radikala na kožne lipide dovodi do formiranja
lipofuscina, pigmenta kože koji je odgovoran za fleke na koži tipične za
starost.
Kako
bi se riješili slobodnih radikala najvažnije je poboljšati vlastiti način
življenja:
-izbjeći dim
-smanjiti alkohol
-voditi život bez stresa
-ukloniti teške metale iz tijela
-jesti voće i povrće, osobito onaj koji
sadrži vitamine A, C, E
VITAMIN C rajčice, agrumi, paprika, brokula, kivi, zeleno lisnato
povrće ...
VITAMIN A jetra, mrkva, jaja, marelice,
sir, riba: losos, sardine, punomasno mlijeko ...
VITAMIN E Maslinovo ulje, pšenične klice,
kukuruzno ulje, sojino ulje, suncokretovo ulje, ulje od kikirikija, orah,
kikiriki ....
Bioflavonoidi:
KVERCETIN: crveno vino, crveni luk, zeleni
čaj, borovnice, jabuke
RUTIN: heljda, crveno vino, metvica
ANTOCIJANIN: ribizle, trešnje, kupus,
grožđe, jagode, banane, šparoge, grašak, kruške, krumpir
Karotenoidi:
KAROTEN: mrkva likopena: rajčice,
ružičasti grejp, dinje
LUTEIN: kelj, špinat, brokula, tikvice,
grašak.
ZEAXANTIN: pšenica, žumanjak, crvene paprike,
mango, sok od naranče,
Lutein i zeaxantin štite stanice mrežnice
od makularne degeneracije.
LIKOPEN je najpotentniji poznati karotenoid
a rajčice ga sadrži najviše (1 srednja rajčica sadrži 3,7 mg likopena) .
Antikancerogeno djelovanje Likopena je 10 puta jači od beta-karotena. Posjeduje
zaštitnu funkciju protiv oksidacije LDL (rajčica štiti od stvaranja plakova,
naslaga). Jedna je studija pokazala da jedenje rajčice 10 puta tjedno
smanjenjuje raka prostate za 45%.
Učinci toksičnih metala:
• Aluminij: oštećenja središnjeg živčanog
sustava, demencija, gubitak pamćenja, autizam.
• Antimonij: oštećenja srca, proljev,
povraćanje, čir na želucu.
• Arsen: rak limfnog sistema, rak jetre,
rak kože.
•
Barij: hipertenzija, paraliza.
•
Bizmut: dermatitis, stomatitis,
kolitis, proljev.
•
Kadmij: proljev, bolovi u trbuhu,
povraćanje, lomovi kostiju, oštećenja imunološkog sustava, psihičke bolesti,
raka.
•
Krom: oštećenje bubrega i jetre,
problem s disanjem, rak pluća.
•
Bakar: nadraženost nosa, usta i
očiju, ciroza jetre, oštećenja mozga i bubrega, kronične glavobolje
•
Galij: nadraženost grla, otežano
disanje, bol u prsima.
•
Hafnij: nadražaj očiju, kože i
sluznica.
•
Indij: oštećenje srca, bubrega i
jetre.
•
Iridij: nadraženost očiju i
probavnom traktu.
•
Lantan: rak pluća, oštećenje jetre.
•
Olovo: oštećenje mozga, oštećenja
bubrega, teškoće u učenju, uništenje živčanog sustava.
•
Mangan: poremećaji zgrušavanja krvi,
intolerancije glukoze, poremećaji koštanog sistema.
•
Merkur: uništava živčani sustav,
oštećenje mozga, oštećenja DNK.
•
Nikal: plućna embolija, astma,
kronični bronhitis, alergijska reakcija kože.
•
Palladio: vrlo otrovan i kancerogen,
nadražuje sluznicu.
•
Platino: oštećenja DNK, rak,
oštećenje crijeva i bubrega.
•
Rhodij: oštećenja kože, potencijalno
toksičan i kancerogen.
•
Ruthenij: vrlo otrovan i kancerogen
oštećuje kosti.
•
Scandij: plućna embolija, oštećenje
jetre.
•
Stroncij: rak pluća, razvojne
poteškoće u djece.
•
Tantal: iritacija očiju ili kože,
lezije gornjeg respiratornog trakta.
•
Talij: oštećenja želuca, živčanog
sustava, koma i smrti, oni koji prežive Talij ostaje im oštećenje živaca i
paraliza.
•
Stanuum: iritacije očiju i kože,
glavobolja, bol u želucu, poteškoće u mokrenju.
•
Volframij: oštećenje sluznica,
iritacija očiju.
•
Vanadij: srčane bolesti i
kardiovaskularne bolesti, upala želuca i crijeva.
•
Itrij: vrlo otrovan, rak pluća,
plućna embolija, oštećenje jetre.
Podcijenjena
opasnost
Otrovni metali su tihi neprijatelji, i kao
rezultat nemara i dezinformacije, posvećena im im je minimalna pažnja. Studij
toksičnih metala i njihov mehanizam djelovanja često ignoriraju zdravstveni radnici.
Većina tekstova o prehrani se ograničava na nekoliko natuknica koje nitko ne produbljuje iako to
zaslužuju. U velikoj većini slučajeva trovanja teškim metalima prođu neopaženo,
u potpunoj tišini i bez vidljivih signala. To je vrlo spor proces, koji se
odvija iz dana u dan, putem više kanala (zrak, voda, hrana, pare, kontakt s
depozita), a manifestira se u obliku različitih poremećaja, promjena, većih i
manjih oboljenja . Neizbježno pozornost se usredotočuje na simptome, izbjegavajući
u potpunosti istraživanje uzroka, tako da se u većini slučajeva ne povezuje utjecaj
toksičnih metala na zdravstveno stanje.
Keliranje
Standardni postupak za uklanjanje teških metala
iz tijela je keliranje. Ono se postiže unošenjem kelatirajućeg agensa - obično
dimercaptosucinična kiseline (DMSA) ili Ethylenediaminetetraacetic kiseline
(EDTA). "Keliranje", bi se moglo nazvati "otimanje",
jer ova kemijska sredstva uhvate
svojim kandžama otrovne metale, a zatim ih izvade iz organizama.
Unatoč kompliciranim imenom, EDTA je tvar
prilično bezopasna i prirodna, kao što je npr. ocat, koji se ne asimilira, a potpuno
se eliminira iz tijela i nosi sa sobom otrovne tvari.
Postupak se sastoji u venskim infuzijama, 1-3
puta tjedno, doza varira u odnosu na karakteristike bolesti i na fizičko stanje osobe, 95-98% se eliminira putem
bubrega. Ciklus se sastoji od dvadeset do trideset infuzija svaki drugi dan ili
rjeđe. Svaka infuzija traje u prosjeku od jedan do dva sata. Ova terapija je
kontraindicirana u slučajevima teških bubrežnih insuficijencija, a također i kod
oboljenja na jetri, te općenito u oslabljenim organizmima.
V.:.V |
Korišten članak : http://dioni.altervista.org/dioni_0374.html
Primjedbe
Objavi komentar