Bijeg iz zatvora u 10 koraka - 7: Osjećaj osude

Prva točka: Osuda u stvarnosti ne postoji. To znači da oni koji imaju "oči koje vide" nikada ne osuđuju.
Druga točka: Ljudi se osjećaju osuđivani od strane drugih samo zato što "osjećaj osuđivanja" trajno živi u njima, kao neka psihološka anomalija, iako objektivno ne postoji (vidi Prvu točku).
Treća točka: Tko posjeduje u sebi osjećaj osuđivanja (gotovo svi), kad govori, htio to on ili ne, prisiljen je osuđivati, bez obzira na riječi koje koristi. Ono što on čini i govori je prožeto istom osudom koju vidi od strane drugih prema njemu. 

Ljudi, prožeti osjećajem osuđivanja, prisiljeni su se uvijek braniti. Oni analiziraju ponašanja i riječi drugih (osobito prijatelja i rođaka) kako bi shvatili da li ga osuđuju ili ne. Ove se osobe neprestano boje da da će biti osuđivani zbog onoga što jesu, zbog onoga što rade, zbog toga kako se odijevaju, zbog svojih navika, zbog spolnog ponašanja itd. Sumnjaju da osobe oko njih uvijek šuškaju jedni s drugima kako bi ih kritizirali.
Kada ukažete na pogrešku osobi koja je duboko uronjena u osudu, ona je osobno prihvaća i osjeća se osuđivana ili čak optužena, jer ne može odvojiti ono što čini od onoga što je. U riječima drugih ova osoba shvaća isti onaj osjećaj osudbe koji se nalazi unutar nje same. Teško je ukazati nekome tko je u krivu, pokušavajući istodobno spriječiti da se osoba osjeća osuđivana i da negativno reagira - tj. da se deprimira ili se ljuti. Ako je prožeta osjećajem osude, osjećat će osuđivana i od samoga Isusa.
Vi ćete shvatiti da bitna stvar nije u osuđivanju ili ne drugih, nego se radi o osjećaju osuđivanja od strane drugih, jer upravo ovaj aspekt čini život nepodnošljivim. Osjećaj osuđivanja je zapravo jedna strašna situacija, koja čini život nemogućim da se živi. U onoj mjeri u kojoj se vi osjećate osuđivani od strane drugih, to znači da i vi sami osuđujete; bez obzira na to da li ste svjesni ili ne.
Budući da ne možete izravno djelovati na druge, to možete učiniti neizravno: ukoliko je ponašanje drugih uzrokovano vašim unutarnjim stanjem, vaša svrha mora biti ostajanje u stanju prisutnosti kad god osjetite osudu drugih prema vama. Ubrzo ćete shvatiti da nelagodnost koja proizlazi iz osjećaja osuđivanja je stanje koja već postoji u vama i koje nije "umetnuto u vas" izvana. Druga osoba može ili ne mora imati namjeru da vas osuđuje, ali bez obzira na to, ako se u vama nalazi osuda, osjećat ćete se uvijek osuđivani od strane njegovog ponašanja, njegovim pogledom i njegovim riječima. Naprotiv, ukoliko ste uklonili osuđivanje unutar sebe, više se nećete osjećati osuđivani čak ni onda kada se u drugoj osobi jasno vidi pokušaj da to čini.

Koliko puta vam se desilo da ste ukazali nešto nekome i primijetili da se taj drugi osjetio osuđivan, čak i ako to nije bila vaša namjera?
Ti: "Koje lijepe cipele! Nosila sam isti par cipela prije pet godina. "
Druga žena (samo mislila): "Kakva kuja! Želi mi reći da nosim robu van mode. "
Umjesto toga, možda ste vi iskreno htjeli dati kompliment (misleći da su cipele stvarno lijepe) i povezali ste te cipele s onima koje ste nosili, i to na potpuno nevin način. Bitno je primijetiti da ako se u toj osobi nalazi "osjećaj osudbe", ona će se osjetiti uvrijeđena, bez obzira na vaše namjere. Ako umjesto toga u njoj ne postoji osuđivanje ... u tom slučaju neće se osjetiti uvrijeđena čak ni ako to namjerno pokušate.
Stanje prisutnosti ovdje i sada je lijek za ovu duševnu bolest nazvanu osudom. Morate "osvijetliti" svojom prisutnošću osjećaj osude koji osjećate unutar vas. Vi ste shvatili da je osjećaj osuđivanja vrlo moćna psihička zamka, koja drži ljude zarobljenima u psiho-kaznionici tako što ih uvjerava da osjećaj osuđivanja ovisi o onome što dolazi izvana, a ne od nas samih. Općenitije, rešetke ovog zatvora se pojačavaju svaki put kada smatramo da naše spokojstvo može na neki način ovisiti o ponašanju drugih i o vanjskim događajima.
U onoj mjeri u kojoj se, postupno, osjećate sve manje i manje osuđivani, biti ćete u stanju raskrinkati druge kada pogriješe, bez osjećaja istinske gorčine prema njima, ali i bez ikakvog oklijevanja, straha ili krivnje.
S druge strane, onaj koji ne zna kazniti ne može niti oprostiti.
S.Brizzi

http://www.salvatorebrizzi.com/2018/01/evadere-dal-carcere-in-10-passi-7-il.html