Bijeg iz zatvora u 10 koraka: 1. mehanička priroda

Mi dolazimo i postojimo u svijetu koji - unatoč toga što se smatra trenutno  najvrijednijom školom univerzuma – ima sve karakteristike Psiho-kaznionice, bolje rečeno „zatvora za um“. Koliko god je zemlja ugledna škola i zbog toga vrlo skupa (barem u smislu energije), ona vrlo je teška, i malo njih uspijeva redovito pohađati ovu školu svake godine s ciljem da je završi u predviđenim vremenima, kako bi potom  krenuli na sveučilište (višu školu koja se bavi sudbinama svemira a ne samo sudbinom Zemlje).

O kojem se to školskim vremenima govori? U stvarnosti tijek studija to detaljno ne specificira. Poznato je da je Krist u svojih 7 inkarnacija došao na nivo maestra i da je prešao na viši nivo (izvor: Alice Bailey). Obično su potrebne desetine i desetine inkarnacija, ponekad i stotine. A Ima ih i onih koji sa svojih 40 godina još uvijek idu u vrtić. Međutim to nije bitno, svatko je upravo ondje gdje treba biti.

U trenutku upisa u školu, duša se inkarnirana unutar psihofizičkog aparata – biološkog stroja – koji si mijenja iz života u život. Dok je utjelovljena, u potpunosti se identificira sa ovim biološkim sredstvom, a posebno  s umom. Psihosocijalni aparat je podložan potpunoj mehaničnosti, to jest nikada ne pokreće sam inicijativu - čak iako se neopreznim očima čini suprotno – on se limitira mehanički odgovoriti na podražaje koji dolaze izvana ili iz unutrašnjosti samoga stroja. On ne djeluje, već reagira. Iluzija je da vjerujemo da smo mi ti koji djelujemo a ne instinkti, potrebe i strahovi stroja - sve to čini da nitko ne ide u potragu za buđenjem.

Mehanički mrzimo i mehanički volimo. Pušimo mehanički i ne pušimo mehanički. Možemo postići promijenu unutar nas u smjeru buđenja, samo ukoliko se prisilimo voljeti nekoga ili nešto što smo prije mrzili (odavde potječe rad koji je predložio Isus: voli tvoje neprijatelje i moli za tvoje progonitelje) ili ukoliko pušimo prisilimo se da prestanemo, ukoliko pričamo puno prisilimo se da pričamo malo. Razbijanje mehaničkih navika je najbrži način kako bi se izašlo iz mehaničnosti Psiho-zatvora. Ili bi barem trebao biti početni posao, nakon toga se mora započeti s aktivacijom srca.

Situacija postaje još složenija jer naše  mehaničke reakcije imaju porijeklo u genetici i kondicirane su tijekom devet mjeseci trudnoće provedenih u trbuhu majke i u tijeku prvih godina života (ne uzimajući u obzir u ovom trenutku prethodne živote, koji su važan faktor koji određuje određenu genetiku i da se nađemo u određenoj obitelji). Ovdje se stvara naš karakter, naši strahovi, naše sklonosti i tako dalje. Sve ono što čemo jako teško uspjeti promijeniti, jer je skriveno duboko u našoj podsvjesti.

Primijetit ćete da je nismo definirali niti buđenje niti mehaničnost. Nije nužno, budući da možemo razumjeti što je buđenje i mehaničnost samo ako uspijemo izaći iz mehaničnosti, što će nam potom omogućiti da vidimo„ unutar našega mesa“ što znači biti budniji.

Pokušajte razbiti mehaničnost. Ukoliko na silu negirate stroju jednu od i njegovih navika reagirati će agresivno: možete odustati od kave ujutro, ne ići liftom, zamijeniti mjesto vašem rublju u ladicama ili naći novo mjesto priboru koji se nalazi u kupaoni, možete jesti lijevom rukom umjesto desnom (i obrnuto), prisilite se piti barem 2 l vode na dan, promijenite vaš položaj kada sjedite, ili vaš način hodanja. Dok ne dođete do radikalnih stvari: promjena prehrane, naći vremena za šetnju barem pola sata dnevno, prestati piti alkoholne napitke, prestati pušiti, učlaniti se u teretanu i pohađati je, preseliti se i živjeti u stanu vašeg partnera, prestati igrati video igre, prestati kockati, ne tražite više pornografske filmove, ne čitati trač članke i nevažne, isprazne znatiželjni informacije koje se mogu naći u ogromnim količinama na Internetu, već se prisilite koristiti Internet samo za ciljane potrebe .

Provođenje čak i samo jedne od ovih promjena obično uzrokuje nasilnu reakciju psihofizičkog aparata.

Ispitujete debljinu zidova Psiho-zatvora…

S.Brizzi