Ja sam alergičan ... ergo sum!

   Možda je malo pretjeran ovaj naslov, međutim, upravo je to moja namjera: da provocira malo vašu dušu. U ambulanti već dugo se ćuju  fraze poput: "Moj sin je alergičan na sve, i ja sam alergična također, to je naslijedio od mene!".

To je naslijedio i gotovo, završava argumentiranje, jer sada se čini da svi znaju kako smo obiteljski povezana vojska alergičara u konstantnom porastu. Krivica je "Gospodina Nitko", Kralja misterioznih nasljednih krugova, koji se izražava kroz neku vrstu malog, ali nesretnog hard diska.

Slične argumente čujemo i kada se opravdavaju ravna stopala, ljubav prema matematici, pretilost, lijenost, ljubav prema slikarstvu, mržnja prema češnjaku i neprobavljivost kikirikija.

STOP ...! Zaustavimo se na trenutak.

Zašto se u zadnje vrijeme stvarno pretjeruje: ovdje se čini da ćemo naslijediti sve (i, usput rečeno, posebno greške!).

Dakako, ja se ne namjeravam baciti u ovdje u detaljnu raspravu o genetici, ali želim biti iskrena, nikad nisam vjerovala da bi mogali naslijediti depresije, gastritis, dijabetes, visoki kolesterol, rak ... Stvarno ne mogu vjerovati, ne kao instinktivna žena, niti kao osoba znanosti: Majka priroda ne može biti toliko glupa. Najbolje što mogu prihvatiti jest neka vrsta "predispozicije", koji se može modulirati tijekom rasta.

Zatim, nakon zanimljive knjige Bruce Liptona: "Biologija vjerovanja, kako misao utječe na DNA i na svaku stanicu ", pronašla sam potvrdu mojih osjećaja i osobnih razmišljanja.

Ali sada nemam namjeru izložiti vam sažetak sada već poznate knjige američkog staničnog biologa: pročitajte je osobno; osjećati ćete se puno više (potencijalni) gospodari vašeg tijela, a time i vašega zdravlja. U međuvremenu, ja vam mogu samo, propisati čitanje (ah, moj omiljeni recept na kraju pregleda, je naslov knjige koji može otvoriti malo lubanju).

Vratimo se na alergiju i na opasni aspekat njene opće prihvaćenosti i činjenici da je "jednostavno nasljedna." Takva perspektiva, nažalost, skriva istinu: da imamo sve više imunoloških poremećaja zbog našeg pogrešnog načina života.

U ozbiljnim znanstvenim publikacijama očito nećete naći nekog tko će vam reći da je naslijeđe jedini uzročni faktor, međutim u pristupu liječnika i njegovoj praktičnoj primjeni i dalje ostaje široko precijenjeno, i to toliko da su mnogi pacijenti prihvaćaju svoj "nasljedni križ"i oni ne iziskuju ništa do života s problemom koji misle da je neizlječiv.

Kada govorim o "imunološkom poremećaju" mislim na njegova dva ekstremna odstupanja:

1) HIPER-reaktivnosti: alergije, anafilaksija i netolerantnost;

2) HIPO-reaktivnost: imunološki slabost (razboliti se svaki puta kada ti klica prođe mimo).

Ako promatramo ovaj fenomen u skladu s "univerzalnim principom "Sklada" imamo previše aktivan imunološki sustav s jedne strane, a s druge strane slab ili slabo aktivan. Znači da nedostaje normo-reaktivnost.

Mislim da je dosta čudno da ljudi s alergijama (hiper-reaktivni) su često slabe obrane, na primjer, u zimskim mjesecima (hipo-reaktivni). Kao da fenomen djeluje kao da jedan kompenzira drugoga.
Dok normo-reaktivni subjekt ne poznaje ta dva reaktivna sustava.

Normo-reaktivni ljudi se uglavnom razbole (ali rijetko) od akutnih, febrilnih patologija, i izlječe se  odmorom, pravilnom prehranom, te uz malu pomoć / prirodnoga lijeka, koji podupire imunološki sustav. Normalno-reaktivni ne poznaju kronična stanja u mladoj dobi.

Prema stajališta Prirodne Medicine alergije su multi - uzročni fenomeni te zbroj različitih vrsta pogrešaka, kombinirani, naravno, na individualan način.

Pogledajmo neke:

- Rast / život gotovo isključivo u zatvorenim i previše čistim prostorijama;
- Cijepljenje: djelomično su uspješni pokušaj da se eliminiraju dječjie bolesti, međutim, uz vrlo visoku cijenu: eksplozivan rast kroničnih bolesti i smanjenje solidnog zdravlja u odrasloj dobi;
- "Terapije" na osnovi antibiotika, steroida, protuupalne i antipiretične kako bi se "liječile" akutne bolesti u djetinjstvu, koje su praktički i gotovo uvijek vrlo normalne "imunološke vježbe".
- Previše rafinirana industrijska hrana; mi bi se trebali hraniti namirnicama: "prirodnom hranom" (ne tretiranom / denaturiranom), sezonski i pripremljenom. 
- Sve veći nedostatak dragocjenog sunčevog svjetla (da i ne spominjemo rasprostranjenu naviku stavljanja sunčanih naočala a da ne spominjemo čak i kod vrlo male djece, uzdah).
- Nedostatak redovitog kontakta s prirodom: igranje na travi, lizanje malo tu i malo tamo dok se još puzi, valjati se niz brdo, uživati ​​u pijesku, zemlji, moru, dodirnuti puževe, biti uboden od mrava i slično ... isto tako: igrati se sa životinjama, s drugom djecom različite dobi, možda s "šmrkljavim" nosom i jesti kolačić nakon što je pao na tlo. Mislim da je korisno ići i igrati se na starim tavanima i hodnicima ispunjenim atavističkom prašinom, idealna mjesta za treniranje mladog imunološki sustava u razvoju;
- Sirupi iz vitamina i minerala koji nikada neće moći zamijeniti pravo voće i povrće;
- Kreme i kremice, uključujući i tako popularnu zaštitu od sunca ili protu-komarac, protu-upalno i slično, od rođenja. Dodirnite dno vašega vrata (mjesto gdje nemamo gotovo nikada naviku da se opere, na primjer): ona je lijepo masan, ali je …i čist. Budući da je naša koža sama-pere i sama-masti. 
- "Stavi kapu na glavu!" "Ne znoji se, da se ne bi razbolio!" "Nemojte skakati sa zida, nemojte se popeti na ogradu, ne dodirujte zemlju!" i tako mnogo drugih NE. Nadam se da ste shvatili što vam želim reći.
- Škola: naša djeca su previše nepokretna i loše sjede. Mozak, međutim, radi puno bolje kad se tijelo kreće. Prema mojoj idealnoj školi treba dati lekcije u razredu ne više od 4 sata, nakon čega bi trebalo organizirati praktička predavanja (poznate prave tehnike!). I tako darovita djeca, su strastvena i znatiželjna da nauče sve sami od sebe.
- Višegodišnje izloženost umjetnom svjetlu: najgore od svega je neonsko svjetlo, koji stimulira  aktiviranje stresa, adrenalina, kortizola. Rezultat je nedostatak sustava normalnog funkcioniranja imunološkog kapaciteta regeneracije i zdravstvlja.
- Pretjerano izlaganje klima uređajima. On promiče respiratorni stres: u stvari, mi liječnici navikli smo vidjeti bronhijalne bolesti 12 mjeseci u godini. Ali to nije uvijek bilo tako;
- Zagađenje zraka (kao što su "energetska postrojenja koja sagorjeva otpad") spaljivanje otpada u velikim količinama, kako bi ih asimilirali našim plućima (nano-čestica koje ulaze u tijelo kroz alveole) Poglavlje stvarno tužno i zabrinjavajuće.

Sigurno postoje i druge stvari koje treba istaknuti, ali rekla bih da su ovi najvažniji.

Cijela situacija je znatno pogoršana aktualnom akademskom pozicijom koja želi klasificirati alergijsko dijete kao "slabo", tako da mora proći intenzivnu terapiju odmah čim se razboli običnom akutnom febrilnom bolesti. Na primjer: alergijsko dijete, možda astmatičar, kada se razboli od upalnog bronhitisa, liječi po protokolu sa simptomatskim lijekovima: protu(anti)-piretik, protu-upalni (posebno kortizon), anti-biotik.
Upravo ovo je temeljna točka "trenutnog ludila" (oprostite na terminologiji, ali ga proživljavam upravo tako). S ovom metodom se dolazi do postupnog pogoršanja i gotovo zajamčenog kroničnog problema.

A mi smo opet na putu da ovu situaciju prihvatimo kao "normalnu" kao "naslijednu" i neizlječivu. Alergičan sam, ergo sum (znači jesam). I "lijepo društvance" raste svaki dan.

Što učiniti tada?
Kako izaći iz tog začaranog kruga?
Kako se nositi sa alergijom sada već manifestiranom i žuljevitom?

Radi lakšeg čitanja, ponovno vam nudim popis najvažnijih točaka:

- Svjesnost: pitati, proučavati, razumjeti. Konačnica promijeniti i djelovati. Preuzeti vlastite odgovornosti;
- Posavjetujte (ako je moguće) terapeute s holističkim pogledom, koji su u stanju poduprijeti i pratiti argumente s lijekovima i praktičnim savjetima kako bi izašli postupno iz spirale simptomatske terapija;
- Ključno je obnavljanje crijevne flore uz stabiliziranje prirodne simbioze (crijevo je "majka" gotovo svih alergija);
- Zanimljivo je da u klasičnoj proljetnoj alergiji desenzibilizacija se uspostavlja uzimanjem pčelinjeg peluda (ali samo onoga koji je prikupljen u našim krajevima od domaćih pčela, pelud koji dolazi iz inozemstva nije prikladan) prije nego započne razdoblju alergije. Kod ozbiljnih alergičara, je bolje da samostalno ne uzimaju pelud, već samo pod pažljivom medicinskom procjenom. Naš trenutni problem je u stvari "hipo-izloženost pravoj prirodi": rezultat je slab imunološki sustav, a zatim hipostimuliran je neiskusan;
- Promjena prehrambenih navika;
- Više se kretati, ali mnooooogo više, i to na otvorenom: pokušati na primjer ići na trekking! 
- Isključite televiziju. Učinite stvari daleko zanimljivije i zadovoljavajuće (jer svi kažu glasno da nemaju vremena);
- Pijte mnogo više (naravno vodu). 
- Ostavite "raditi" u zimskom periodu "tople bolesti", tj febrilne bolesti, koje su jako važne da bi se izašlo iz "hladne bolesti" kronične, baš kao što su alergije: groznica je velikodušan prijatelj, veliki saveznik istinskog zdravlja jer modulira tlo kroničnim bolestima;
- Uživajte u životu, čak iu malim dnevnim dozama: Uživanje proizvodi imunološki snagu … i to besplatno!
-Pokušaj da izađete iz nepotrebnih briga (preuranjena anksioznost). Kronična anksioznost sprečava dobro imunološki funkcioniranje;
- Na kraju učinite lijepo "mentalno resetiranje",  jer alergija se može izliječiti … i to zato što naše tijelo može biti reprogramirano.

Samo kako bi kompletirala sliku, dodati ću još neku opću informaciju:

alergije se očituju na koži (kao što su atopični dermatitis, kontaktni dermatitis, urtikarija) i sluznici (rinitis, konjunktivitis, bronhijalna astma, stomatitis, proljev, povraćanje).

One su podijeljene u dvije glavne podvrste ( uštediti ću vas od ostalih postojećih definicija jer imaju jako malog utjecaja na praktične svrhe):
a) odgođena preosjetljivost (alergijska reakcija nakon nekoliko sati).
b) neposredne preosjetljivosti (to su opasne reakcije anafilaksije).

Podsjećam vas, također, da je tzv netoleranciju nije alergija te se trebaju razlikovati od ove posljednje; na alergije, tijelo reagira već u vrlo malim količinama alergena (= pokretačkih čimbenika), dok u netoleranciji najrazličitije tjelesne reakcije ovise o dozi / količini.

I opet, malo 'etimologije koja nikad ne boli: Termin alergija dolazi od grčkog Allos (drugi) i ergon (rad, reakcija): druga reakcija, u smislu ne-normalna reakcija.

Ne mogu odoljeti da vas potaknem da meditirate na nekim "psiho-filozofskih" razmatranjima; ako vam bude išlo loše, možete ih uzeti kao znatiželjnu intelektualnu igru :-)

Osnovni pečat svih alergija je nesumnjivo agresija (jedna od glavnih snaga Marsa). Sigurno je da živimo u društvu s mnogim potisnutim ili vrlo slabo izraženim agresivnostima. Mi definiramo i vidimo samo njegovu destruktivna stranu (agresija u = uništenje).

Agresija sama po sebi nije apsolutno negativna: služi za postizanje određenih ciljeva: razmislite kako je u proljeće zemlja se suočava s biljakama koje doslovce buše grumenje stimolirane iskonskom energijom života i širenja.
Možda nam danas nedostaje upravo to: zdrav hrabri impuls prevladavanja nas samih potičući nas na dalje ... ta tajanstvena sila koja potiče dijete ustati na noge protiv gravitacije, ili opet podiže na noge ozbiljno bolesnog čovjeka od njegove invaliditetne bolesti.

Taj drugi princip Marsa je hrabrost; upravo taj koji nedostaje u mnogim modernim životima označenim prekomjernom adaptacijom i nadoknađen "akumuliranom agresijom", a potom besplatno istrešen protiv peludi i sličnim svjedocima u stvarnom životu.

Što još reći? Ništa drugo, bih rekla.
Inače će vam se dogoditi neka vrsta netolerancije prekomjernih informacija :-)

Prijevod : http://www.sabineeck.com/sono-allergico-ergo-sum/