Zašto je ljubav bolna?

Ljubav je bolna jer otvara put do ekstaze. Ljubav je bolna jer pretvara, ljubav je promjena. Svaka transformacija je bolna, jer je potrebno da napusti staro za novo. Staro je poznato, sigurno, novo je apsolutno nepoznato. Plovit ćete neistraženim oceanom. Ne možete koristiti svoj ​​um s novim kao što si to činio  sa starim postavkama; um je vrlo abilan, ali može funkcionirati sa starim, a ne sa novim: sada, to je apsolutno beskorisno.

Iz tog razloga, javlja se strah, kad ste izašli iz starog svijeta - udobnog, sigurnog - rađa se bol. To je isti osjećaj kao kad novorođenče izlazi iz utrobe majke. To je isti bol koji osjeća pile kad izađe iz jajeta . To je isti bol koji osjeti ptica kada pokušava letjeti prvi put.

Strah od nepoznatog, nesigurnost od nepoznatog, njegova nepredvidivost, plaši nas jako.

Budući da transformacija će biti iz stanja "bića" prema "ne-bitku", agonija je vrlo duboka. No, ne možete doživjeti ekstazu ukoliko niste prošli kroz agoniju. Kako biste pročistili zlato, ono mora proći kroz vatru.

Ljubav je vatra.

Upravo zbog boli koju ljubav može stvoriti, milijuni ljudi su izabrali da žive život bez ljubavi. Oni također pate, ali njihova patnja je bespotrebna. Patnja zbog ljubavi nije uzaludna. Patiti zbog ljubavi je kreativno: to vas vodi do viših razina svijesti. Trpjeti bez ljubavi je kompletno besmisleno, ne vodi nigdje: nastavljaš  se kretati u istom začaranom krugu.

Čovjek bez ljubavi je narcisoidan, zatvoren. On poznaje samo sebe, ali kako se može reći da se poznajete? Tek druga osoba može biti za njega ogledalo. Vi se nikada nećete upoznati ukoliko ne upoznaš onog drugoga. Ljubav je ključ za samospoznaju. Osoba koja nije upoznala drugu osobu u odnosu duboke ljubavi i intenzivne strasti, ukupne ekstaze, neće nikada saznati tko je, jer neće imati ogledalo u kojem će gledati svoju sliku.

Odnos je ogledalo, a što je ljubav čistija, bolje i bistrije će biti ogledalo. Međutim, velika ljubav zahtjeva veliku otvorenost. Trebaš odbaciti tvoj oklop a to nije baš lako, može biti i bolno. Ne morate uvijek biti na oprezu, možete otpustiti um i njegove proračune. Morate riskirati, ponekad živjeti opasno. Onaj drugi te može i povrijediti - i upravo to je razlog zašto se bojiš biti ranjivi. On te može i odbiti - eto to je razlog zašto ste se bojali ljubavi.

Odraz vašeg bića koje ćete naći u drugoj osobi može biti i ružan - to je vaša tjeskoba. Izbjegavate ogledalo, nemojte misliti da ćete izbjegavanjem ogledala biti lijepi. Izbjegavanjem određene situacije, ne može rasti. Morate prihvatiti izazov.

Potrebno je ući u Ljubav, to je prvi korak prema Bogu, i ne može se zaobići. Oni koji pokušavaju izbjeći prostor ljubavi, nikada neće dosegnuti Boga a to je apsolutno nužno za nas, jer postajete svjesni svog totaliteta samo kada se stimulira prisutnost drugoga, kad je vaša prisutnost pojačana prisutnošću drugoga, kad ti netko pomogne da izađeš iz tvojeg zatvorenog svijeta, kako bi prohodao slobodno pod beskrajnim nebeskim svodom.

Ljubav je nebo, beskrajno a osoba kada je zaljubljena joj narastu krila. Međutim, beskrajno nebo je ponekad zastrašujuće.

Također otpustiti ego je vrlo bolno, jer su nas učili njegovati i mislimo da je naše jedino blago. Mi smo ga štitilii, uređivali, polirali, cijelo vrijeme i kad ljubav pokuca na vrata, sve što je potrebno da se učini je zaljubiti se i staviti na stranu ego, i to je naravno bolno. To je posao cijeloga našega života, sve ono što smo kreirali, taj naš strašan ego, ta ideja da smo odvojeni od samoga "postojanja".

Ova ideja koju smo stvorili nije dobra, jer to nije istina. To je iluzorna ideja, ali  društvo postoji i upravo se bazira na ovoj ideji: da svaka osoba je osoba, a ne "prisutnost".

Istina je da na svijetu ne postoje osobe već samo prisutnosti. Ti ne postojiš, ne postoji tvoj ego i ništa nije odvojeno, sve čini dio jedne cjeline. Vi ste dio svega, sve što vas okružuje prodire u vas, ono diše u vama, pulsira, i sve čini sav vaš život.

Ljubav vam daje prvi doživljaj harmonije s nečim što nije vaš ego, što niste Vi. Ljubav vas uči po prvi put da možete živjeti u harmoniji s nekim tko nikada nije bio dio tvog ega. Ako može biti u skladu sa ženom, s prijateljem, s čovjekom, ako može biti u skladu s vašim djetetom ili sa svojom majkom, zašto se ne bi moglo biti sa svim ljudima? A ako to da ste u skladu s jednom osobom vam daje veliku radost, koji će biti rezultat kada uđeš u harmoničan odnos s svim ljudskim bićima? Ali ako se to može podesiti sa svim ljudskim bićima, zašto ne i sa životinjama i biljkama? Jedan korak vodi do sljedećeg.

Ljubav je poput stepenica, ona počinje s jednom osobom, a sve završava sa svime. Ljubav je početak, a Bog je kraj. Bojati se ljubavi znači bojati se bola razvoja koji ljubav donosi,  znači ostati zaključani u mračnoj ćeliji. Suvremeni čovjek živi u mračnoj ćeliji jer je narcisoidan, a to je najveća opsesija modernog uma.

A onda dolaze problemi, besmisleni. Postoje problemi koji su kreativni, i odvode vas na višu razinu svijesti , te problemi koji ne vode nigdje, oni vas drže veznima, u kaosu prošlosti.

Ljubav može stvarati probleme, a vi ih možete izbjeći tako što izbjegavate ljubav. Međutim to su esencijalni problemi! Potrebno je suočiti se s njima, živjeti ih i proći kroz njih i ići dalje. To je jedini način, proživjeti problem. Ljubav je jedino što se isplati radit, sve ostalo je sekundarno - to je u redu ako podržava ljubav. Sve je samo sredstvo, ljubav je kraj, bez obzira koliko bolna može biti, važno je uroniti u ljubav.

Ako ne uđeš u ljubav - poput mnogih koji su to odlučili - ostati češ zarobljen unutar sebe, vaš život nije hodočašće, niti je rijeka koja ide prema oceanu, vaš život je ustajala lokva, prljava, a vrlo brzo će ostati samo prljavština i blato. Treba vam biti jasno da morate nastaviti teći, poput bistre rijeke, teči kako bi ostali čisti.

Suvremeni je čovjek u ovoj situaciji (poput ustajale lokve) zbog neuroza svih vrsta, ludosti svih vrsta, bilo koji izgovor je dobar. Psihološki stres je preuzeo razmjere epidemije, a to ne znači da su neki pojedinci psihički bolesni. Stvarnost je da je zemlja kao cjelina postala ludnica, cijelo čovječanstva pati od neke vrste neuroze.

Ova neuroza se rađa iz egoizma, narcizizma. Svi se čvrsto drže za iluziju da su odvojeni od svega dok na kraju ne polude. To ludilo je besmisleno, neproduktivno, nekreativno a nekada može završiti i samoubojstvom.

Možda se neće ubiti otrovom ili skokom sa visoke litice već vrlo sporom smrću i upravo ovakva se najčešće događa. Oni umiru postupno, malo po malo. Ova sklonost je postala gotovo univerzalna.

Kakav je to život, i to samo zato  što smo zaboravili jezik ljubavi, nismo više hrabri da se bacamo u avanturu zvanu ljubav.

Ljudi su zainteresirani samo za seks, jer seks nije opasan, on je fenomen jednog momenta, i nije potrbno emocionalno se umiješati.

Ljubav je angažman, je predanost, ona nije fenomen trenutka. Kad je uspostavila korijenje, može trajati vječno, postaje obveza koja traje cijeli život. Ljubav treba intimnost, i samo kad postane intimna, drugi postaje ogledalo. Kad ste upoznati ženu ili muškarca na seksualnoj razini, vi zapravo se niste niti susreli jer ste nastojali izbjeći dušu druge osobe. Iskoristili ste svoje tijelo i potom ste pobjegli, a i druga osoba je koristila samo svoje tijelo i potom pobjegao. Niste postali dovoljno bliski jedno s drugim da bi otkril vaše izvorno lice.

Bolno je, ali nemojte je izbjegavati jer na taj način gubite najveću priliku za rast. Uđite u nju, sa svim njenim patnjama, jer je zahvaljujući patnji dolazi i velika ekstaza, da, postoji agonija, ali ekstaza dolazi iz agonije. Da, morat ćete umrijeti kao ego  kao biste se mogli ponovno roditi kao bog, poput Buddhe. Ljubav će vam dati prvi okus Taoa, sufizma, Zena. Dati će vam prvi dokaz da Bog postoji, da život nije besmislen.

Oni koji kažu da život nema smisla su oni koji nisu upoznali ljubav, oni govore da je u njihovom životu nedostajala ljubav.

Neka bude boli, neka se pati, prođi kroz mračnu noć, kako biste došli do prekrasne zore. Samo iz utrobe tamne noći, sunce se može uzdići. Samo kroz mračnu noć dolazi jutro.

 

images

Moj pristup ovdje je samo onaj koji je iz ljubavi. Ja ću te naučiti ljubavi, samo ljubavi i ničemu drugom. Možete zaboraviti boga: samo je prazna riječ. Možete zaboraviti molitve: one su samo rituali koje su nametnute od strane drugih. Ljubav je prirodna molitva, ne nameće se nikome. Pojavi se pri rođenju, ona je istinski kreator, nije Bog teologa, već Bog Buddhe, Isusa, Muhameda, Bog sufija. Ljubav je tarikata (sveti put), metoda koja će vas ubiti kao odvojenog pojedinca, a koji će vam pomoći postati beskonačan, nestati kao kap vode da bi postali ocean, ali da bi se to ostvarilo morate proći kroz vrata ljubavi.

Naravno, kad nestanete kao kap rose - a živjeli ste dugo u obliku kapi rose - to je bolno, jer mislite: "Ja sam ta kap, a sada sve to nestaje. Umirem." Međutim ti ne umireš, to iluzija umire, jer ste se Vi identificirali s iluzijom, to je istina, ali iluzija je uvijek iluzija. Tek kada sve nestane možete vidjeti tko si. Ovo otkriće dovodi vas do najvišeg vrha radosti i sreće, ekstaze, proslave.

Osho

Osho1.jpg

prijevod:http://www.visionealchemica.com/perche-lamore-e-cosi-doloroso/