Dan - Noć
Dan predstavlja aktivnost, a noć odmor, iako i
tijekom noći, u snu, čovjek radi određeni posao, na razini koja se naziva
podsvijest. Dan je, dakle, svijest i a noć podsvijest, budnost i san, aktivnost
i pasivnosti. Tijekom dana se trošimo, dok noć predstavlja oporavak odnosno
regeneraciju. Potrošnja ne može dugo trajati ukoliko nema oporavka, odnosno,
ako nema regeneriracije vlastitih snaga. Kako bismo napunili baterije moramo se
pročistiti, a najvažnije aktivnosti se odvijaju tijekom noći u našoj
podsvijesti. Ne može se niti zamisliti koliko samo energije troše naši mozgovi
samo da bi ostali budni. Kada se, tijekom dana , dođe do točke gdje osjetimo
nedostatak materijalnih resursa,
naše baterije su prazne, čovjek zaspi kako bi vratio ono što mu
nedostaje. Ponekad, može biti dovoljno odspavati nekoliko minuta, kako bi se povratio
osjećaj stabilnosti, obnovljenost i punoća tako da se može nastaviti raditi.
U životu koji nas okružuje, možemo pronaći ciklus
izmjene dana i noći u raznim oblicima, primjerice, može odgovarati izmjeni
godišnjih doba. Proljeće i ljeto odgovaraju danu, a jesen i zima noći, jer
priroda ulazi u fazu mirovanja kako bi povratila svoju snagu. Tijekom jeseni i
zime rad se odvija u korijenima, a zaustavlja se u stablu i granama (stablo
gubi lišće, cvijeće i voće), te odgovara radu podsvijesti. Proljeće i ljeto
odgovaraju aktivnostima svjesnog rada.
Slijed koji odgovara danu ili noći možemo
pronaći u mjesečevom ciklusu. Prvih četrnaest dana mjesec raste i taj rast
odgovara danu, a u idućih četrnaest dana, mjesec se smanjuje i odgovara noći.
Kad je mjesec u fazi rasta, aktivnost se usmjerava prema gore (mozak), razdoblje
u kojem čovjek si može priuštiti da troši i proizvodi više, može biti aktivniji
i koristiti veće količine energije. Međutim, kada se mjesec smanjuje, faza
aktivnosti se seli u želudac, trbuh na spolne organe. U tom razdoblju čovjek je
mnogo aktivniji u podsvijesti, odnosno puno je senzualniji i treba veću
količinu hrane i sna. Svaki mjesec se sastoji od dva tjedna jasnoće i dva
tjedna nejasnoće ili mraka.
Prema inicijacijskoj znanosti noć služi kao priprema
za dan, to znači da tama stvara svjetlo. Tama predstavlja neorganiziranu materiju, kaos, rad koji
se izvodi u podsvijesti kako bi prerastao u svijest u obliku svjetla i
razumijevanja. Zato je vrlo važno biti u mogućnosti da se radi u tami našeg
nesvjesnog. Ukoliko ste uspjeli ispuniti vaš duhovnu rad na svjesti ili pak u
vašoj super svijesti, jer sunce je bilo vidljivo, a niste to bili u stanju
ostvariti u danima kada su uvjeti bili lošiji, ne trebate posustati, ostanite
aktivni i probajte zaustaviti aktivnost mozga i spustiti se prema Solarnom
pleksusu.
Zašto solarni pleksus? Zato jer je sjedište
podsvijesti, dok je mozak sjedište svijesti. Kada dođete u podsvijest, koja predstavlja
kolektivni aspekt (budući da je povezana s kosmosom, svemirom) možete letjeti putem
solarnog pleksusa i vibrirati u beskonačnost. Sa solarnim pleksusom najviše
radite tijekom noći.
Tijekom dana možete živjeti vjerujući da ste,
potpuno, odvojeni od drugih, pa čak i da se morate boriti protiv njih. Tijekom
sna, međutim, nema više pojedinačnog života već ste postali univerzalni, vi
uranjate u beskonačnost iz koje crpite snage da se obnovite. To jednostavno zvuči
nevjerojatno da mi crpimo našu snagu iz naše zajednice, iz kozmičkog oceana
kako bi se ujutro ustali i izrazili
našu individualnost. Upravo to možemo nazvati danom i noći, svijesti i
podsvijesti, snom i javom.
Ukoliko ne postoji pokret, svjetlo se ne može
pojaviti, trebalo bi se apelirati
na trljanje jer pokret stvara toplinu koja se potom pretvara u svjetlo. Sada,
ako primijenimo ovu situaciju na ljudska bića, možemo reći da je volja ta koja stvara pokret, on
proizvodi toplinu, drugim riječima, ljubav,
koja se sve više raste te u određenom trenutku je spremna očitovati se u obliku
svjetlosti, inteligencije i mudrosti. Na početku postoji volja,
potom pokret a zatim ljubav. Volja je nešto tamno, jer postoji u tami i ne vidi
se, te proizvodi toplinu koja nije vidljiva, ali se osjeća i na kraju se
manifestira, pojavom se svjetlosti. Bog je stvorio svijet zahvaljujući volji,
ljubavi (toplina) i mudrosti (svjetlo). Čak i ljudi mogu kreirati na isti način
ali važno je da se kretnja stvara u solarnom pleksusu u obliku života, toplina
u srcu u obliku ljubavi, i svjetlo u mozgu u obliku mudrosti.
Svijet je osvijetljen svjetlošću, u kojem se sve
pojavljuje upečatljivo: oblici, boje, veličine, udaljenosti i opasnosti; dok u
mračnom svijetu ove istine izblijede u korist drugih realnosti. Čovjek koji potroši
dugu noć u majčinoj utrobi gdje se formira i sprema za izlazak, ponovlja
tijekom cijeloga života ovu izmjenu: ponekad se budi i izlazi iz noći, ponekad
i zaspi i ulazi u noć.
images |
Trebamo li pridati manju vrijednost Suncu, jer
postoje mnoga druga "sunca" u svemiru? Ne, jer jezik prirode nam
ukazuje da nas sunce obasjava kako bismo mogli učiti i raditi da bi evolvirali.
Da ne postoji sunce studij, rad bi bili nemogući, a mi bi se izgubili u
beskonačnosti.
Sunce, Mjesec i zvijezde su predstavljeni unutar
nas. U našem razumijevanju,
nailazimo sunce u obliku svjetla, a naši osjećaji su oblik ljubavi. U našem
tijelu ,sunce može predstavljati srce, koje je središte odakle krv teče kako bi
prehranila organe. Međutim, pravo središte našeg života je solarni pleksus, jer
život dolazi iz te točke, tu izvire voda života, jer upravo tu dijete crpi život
putem pupčane vrpce.
Ako sunce je simbol intelekta (sposobnost koja
nam omogućuje da osvjetlimo stvari kako bismo ih mogli jasno vidjeti i
razumjeti) kao takav ne projicira svjetlo ostaje se slijepima i kada ste
slijepi, možete se izgubiti ili otići stranputicom. Dakle, intelekt u nama je sunce
u obliku razumjevanja, jasnoće i mudrosti, ali kao takav nije u stanju
osvjetliti uvijek na najbolji način.
Što je inteligencija I što ona čini? Inteligencija poput sunca ima
svojstvo da karakterizira i da individualizira stvorenja, da ih odvoji iz
zajednice kako bi postali svjesni i kako bi razvili mogućnosti studiranja. Dakle,
možemo reći da je vrlo korisna, ali u isto vrijeme raskida naše veze s pravom
stvarnošću i ljepotom. To je ono što čini "Sunce", sprečava nas obuhvatimo
beskrajnost sa svim ostalim zvijezdama, omogućava nam da vidimo samo mali dio
zemlje. U planovima razvoja kozmičke inteligencije razvoj intelekta je dosegnuo
samo jednu od faza, naravno, ona je znala da će se čovjek udaljiti od svega da
bi na kraju postao materijalista, nevjernik i ateist. Ali isto tako zna da je
ova situacija privremena, jer niži intelekt (koji održava čovjeka u krutom
stanju, mehaničkom) je ujedinjen superiornim intelektom (kauzalno tijelo).
Čovjek posjeduje nekoliko tijela:
1. Fizičko
tijelo ili sthula sharira
2. Eterično
astralno tijelo ili prana sharira
3. Mentalno
tijelo ili manasa sharira
4. Inteligencija
ili buddhi sharira tijelo
5. Spiritualno
tijelo ili anandomayo bhyasat
U središtu se nalazi mentalno tijelo koje je
podjeljeno na niže mentalno tijelo (što teozofi nazivaju Manas) i više mentalno,
ili kauzalno tijelo. Ova dva su međusobno spojena i zahvaljujući svojim intelektualnim
aktivnostima, jedan dan će niži intelekt probuditi kauzalno tijelo. Neophodno je
da čovjek posjeduje razum koji mu omogućuje da raste kao pojedinac kako bi
ovladao materijalni svijet. Da bi se mogli razvijati skladno, čovjek mora
razviti sposobnost za rad na obje razine.
U dalekoj prošlosti, kad intelekt nije bio
razvijen i svjesnost nije bila još uvjek budna na fizičkom planu, čovjek je
živio mentalni, astralni život, jednostavno udvostručujući se kako bi mogao posjetiti
nevidljive svjetove i posjetiti ili vidjeti duše mrtvih i komunicirati s njima.
Tada inteligencija prirode je odlučila da omogući razvoj ljudskog razuma, pa se
je razvio kako bi se uklopio sa svime onime što se naziva intuicijom,
vidovitosti i mistikom. Neki pojedinci su uspjeli zadržti kontakt s suptilnim
svijetom, ali većina ljudi je u potpunosti lišena ove mogućnost, jer je mnogo
više okupirana s intelektualnom djelatnošću .
Doći će dan kada će intelekt imati šansu da
dođe u dodir s višom inteligencijom (s kojom je vezan) čistom inteligencijom, uzvišenom
inteligencije prvih uzroka. Nije potrebno uništiti intelekt, jer među kvalitetama
koje nam je Stvoritelj dao kako bi ga mogli pronaći. Ako nismo razvili
inteligenciju, barem onu osrednju, ograničenu, mi nikada nećemo moći naći ništa.
Izmjena dana i noći nas uči da čovjek treba
živjeti u dva svijeta: razvijanjem intelekt promatranjem svih detalja na
fizičkom planu, u isto vrijeme ne ostati eskluzivno na tom planu, jer nikada
neće biti potpun jer će mu faliti neizmjernost srca i duše. Mudar čovjek zna da
on mora komunicirati sa zajednicom duša u svemiru, a u isto vrijeme raditi na
fizičkoj razini.
Ako dan predstavlja važnost zemlje, detalje i
sitnice, noć daje mogućnost razumjevanja beznačajnosti svemu tome. U stvari,
kad imate bilo kakvih problema ili nedoumica , promatrajte zvijezde, osjetiti
ćete, malo po malo , kako sve što je negativno počinje blijediti, a početi će
vas prožimati osjećaj plemenitosti duše, velikodušnost i strpljenje, postati će
smiješna uvredljiva djela koja su nam učinjena ili bilo koje druge negativne
situacije. Udaljavajući se od takvih malih stvarnosti spremate se za skok u beskrajnost,
čovjek će se razviti i raširiti se unutar duha kosmosa.
Zato svake noći prije nego što legnemo u krevet
pitajte Stvoritelja da vam pomogne razumjeti i posjetiti sve veličanstvenosti
stvaranja, tako da ćete noću ići jako daleko i nećete ostati stagnirati u
prizemlju. Čovjek nije stvoren kako bi bio ukopan u zemlji, već kako bi putovao
na druge planete i zvijezde jer za dušu ne postoje prepreke, a kako bi mogla
putovati potrebno je samo da njena veza s tijelom nije previše čvrsta.
Rečeno je u svetim knjigama da onaj tko uspije
zaustaviti misao ući će u blaženstvo i besmrtnost. Znati kako zaustaviti misli
jedna je od najtežih stvari, to je potpuna tišina, dok je tjelo budno... ne
misliti, ali niti zaspati, samo slušati bez razmišljanja. Kada se to ostvari vi
čujete i razumijete u isto vrijeme
(ne zna se kako se razumije ili što se razumije), ali se shvaća da to nije
učinjeno od strane mozga, jer mozak nije jedini organ koji je u stanju da
razumije.
Svjetlo i tama su dva božanska načela. U noći
ne postoji ništa više negativnosti nego u danu. Samo u glavama ljudi postoji ideja
o zlu, jer ne posjeduju pravo razumijevanje, dok u prirodi zlo ne postoji. Tama
radi svoj posao, a također i svjetlo. Svjetlo dolazi iz tame, a tama stvara
svjetlo.
Bibliografija: "Knjiga prirode" Omraam Mikhael Aivanhov
Primjedbe
Objavi komentar