Dan - Noć

 

Dan predstavlja aktivnost, a noć odmor, iako i tijekom noći, u snu, čovjek radi određeni posao, na razini koja se naziva podsvijest. Dan je, dakle, svijest i a noć podsvijest, budnost i san, aktivnost i pasivnosti. Tijekom dana se trošimo, dok noć predstavlja oporavak odnosno regeneraciju. Potrošnja ne može dugo trajati ukoliko nema oporavka, odnosno, ako nema regeneriracije vlastitih snaga. Kako bismo napunili baterije moramo se pročistiti, a najvažnije aktivnosti se odvijaju tijekom noći u našoj podsvijesti. Ne može se niti zamisliti koliko samo energije troše naši mozgovi samo da bi ostali budni. Kada se, tijekom dana , dođe do točke gdje osjetimo nedostatak materijalnih resursa,  naše baterije su prazne, čovjek zaspi kako bi vratio ono što mu nedostaje. Ponekad, može biti dovoljno odspavati nekoliko minuta, kako bi se povratio osjećaj stabilnosti, obnovljenost i punoća tako da se može nastaviti raditi.

U životu koji nas okružuje, možemo pronaći ciklus izmjene dana i noći u raznim oblicima, primjerice, može odgovarati izmjeni godišnjih doba. Proljeće i ljeto odgovaraju danu, a jesen i zima noći, jer priroda ulazi u fazu mirovanja kako bi povratila svoju snagu. Tijekom jeseni i zime rad se odvija u korijenima, a zaustavlja se u stablu i granama (stablo gubi lišće, cvijeće i voće), te odgovara radu podsvijesti. Proljeće i ljeto odgovaraju aktivnostima svjesnog rada.

Slijed koji odgovara danu ili noći možemo pronaći u mjesečevom ciklusu. Prvih četrnaest dana mjesec raste i taj rast odgovara danu, a u idućih četrnaest dana, mjesec se smanjuje i odgovara noći. Kad je mjesec u fazi rasta, aktivnost se usmjerava prema gore (mozak), razdoblje u kojem čovjek si može priuštiti da troši i proizvodi više, može biti aktivniji i koristiti veće količine energije. Međutim, kada se mjesec smanjuje, faza aktivnosti se seli u želudac, trbuh na spolne organe. U tom razdoblju čovjek je mnogo aktivniji u podsvijesti, odnosno puno je senzualniji i treba veću količinu hrane i sna. Svaki mjesec se sastoji od dva tjedna jasnoće i dva tjedna nejasnoće ili mraka.

Prema inicijacijskoj znanosti noć služi kao priprema za dan, to znači da tama stvara svjetlo. Tama predstavlja  neorganiziranu materiju, kaos, rad koji se izvodi u podsvijesti kako bi prerastao u svijest u obliku svjetla i razumijevanja. Zato je vrlo važno biti u mogućnosti da se radi u tami našeg nesvjesnog. Ukoliko ste uspjeli ispuniti vaš duhovnu rad na svjesti ili pak u vašoj super svijesti, jer sunce je bilo vidljivo, a niste to bili u stanju ostvariti u danima kada su uvjeti bili lošiji, ne trebate posustati, ostanite aktivni i probajte zaustaviti aktivnost mozga i spustiti se prema Solarnom pleksusu.

Zašto solarni pleksus? Zato jer je sjedište podsvijesti, dok je mozak sjedište svijesti. Kada dođete u podsvijest, koja predstavlja kolektivni aspekt (budući da je povezana s kosmosom, svemirom) možete letjeti putem solarnog pleksusa i vibrirati u beskonačnost. Sa solarnim pleksusom najviše radite tijekom noći.

Tijekom dana možete živjeti vjerujući da ste, potpuno, odvojeni od drugih, pa čak i da se morate boriti protiv njih. Tijekom sna, međutim, nema više pojedinačnog života već ste postali univerzalni, vi uranjate u beskonačnost iz koje crpite snage da se obnovite. To jednostavno zvuči nevjerojatno da mi crpimo našu snagu iz naše zajednice, iz kozmičkog oceana kako bi se  ujutro ustali i izrazili našu individualnost. Upravo to možemo nazvati danom i noći, svijesti i podsvijesti, snom i javom.

Tama dolazi prije svjetla i kada alkemičari kažu da se svjetlost rađa iz mraka impliciraju rezultat velike predradnje koja se odvija u mraku. Može se raditi i u mraku, zbog činjenice da u stvarnosti tama ne postoji, jer tijekom noći caruje sjajno svjetlo, astralno, a fizičke oči ga ne vide. To je za neke mračno, a za druge nije, znači da svjetlo i tama postoje  istovremeno. Može se reći da je svjetlost kći mraka, u stvari, dijete koje izlazi iz majčinog krila je izvrstan

primjer. Svjetlo nikada neće kreirati tamu, ono je udaljuje, umjesto toga tama stvara svjetlo.

Ukoliko ne postoji pokret, svjetlo se ne može pojaviti, trebalo  bi se apelirati na trljanje jer pokret stvara toplinu koja se potom pretvara u svjetlo. Sada, ako primijenimo ovu situaciju na ljudska bića, možemo reći da je volja ta koja stvara pokret, on proizvodi toplinu, drugim riječima, ljubav, koja se sve više raste te u određenom trenutku je spremna očitovati se u obliku svjetlosti, inteligencije i mudrosti. Na početku postoji volja, potom pokret a zatim ljubav. Volja je nešto tamno, jer postoji u tami i ne vidi se, te proizvodi toplinu koja nije vidljiva, ali se osjeća i na kraju se manifestira, pojavom se svjetlosti. Bog je stvorio svijet zahvaljujući volji, ljubavi (toplina) i mudrosti (svjetlo). Čak i ljudi mogu kreirati na isti način ali važno je da se kretnja stvara u solarnom pleksusu u obliku života, toplina u srcu u obliku ljubavi, i svjetlo u mozgu u obliku mudrosti.

Svijet je osvijetljen svjetlošću, u kojem se sve pojavljuje upečatljivo: oblici, boje, veličine, udaljenosti i opasnosti; dok u mračnom svijetu ove istine izblijede u korist drugih realnosti. Čovjek koji potroši dugu noć u majčinoj utrobi gdje se formira i sprema za izlazak, ponovlja tijekom cijeloga života ovu izmjenu: ponekad se budi i izlazi iz noći, ponekad i zaspi i ulazi u noć.

images

Kad sunce izlazi u jutarnjim satima, sve postaje vidljivo i precizno, upravo zbog toga što može shvatiti i vidjeti informacije, usmjeriti se, raditi, istraživati i računati. Kada međutim, sunce zađe, sve blijedi i ne vide se više ni oblici ni boje, već samo beskrajnost, beskonačan prostor i bezbroj zvijezda ... Ta je vizija toliko ogromna, toliko da biste mogli izgubiti glavu, duša se uranja u taj prostor bez granica, stapajući se s drugim egzistencijama. Mir i spokoj se usade u vama, jer se u takvim veličanstvenostima mnogi detalji svakodnih života gube značaj, omogućujući vam da uđete u univerzalan život.

Trebamo li pridati manju vrijednost Suncu, jer postoje mnoga druga "sunca" u svemiru?        Ne, jer jezik prirode nam ukazuje da nas sunce obasjava kako bismo mogli učiti i raditi da bi evolvirali. Da ne postoji sunce studij, rad bi bili nemogući, a mi bi se izgubili u beskonačnosti.

Sunce, Mjesec i zvijezde su predstavljeni unutar  nas. U našem razumijevanju, nailazimo sunce u obliku svjetla, a naši osjećaji su oblik ljubavi. U našem tijelu ,sunce može predstavljati srce, koje je središte odakle krv teče kako bi prehranila organe. Međutim, pravo središte našeg života je solarni pleksus, jer život dolazi iz te točke, tu izvire voda života, jer upravo tu dijete crpi život putem pupčane vrpce.

Ako sunce je simbol intelekta (sposobnost koja nam omogućuje da osvjetlimo stvari kako bismo ih mogli jasno vidjeti i razumjeti) kao takav ne projicira svjetlo ostaje se slijepima i kada ste slijepi, možete se izgubiti ili otići stranputicom. Dakle, intelekt u nama je sunce u obliku razumjevanja, jasnoće i mudrosti, ali kao takav nije u stanju osvjetliti uvijek na najbolji  način.

Što je inteligencija I što ona čini? Inteligencija poput sunca ima svojstvo da karakterizira i da individualizira stvorenja, da ih odvoji iz zajednice kako bi postali svjesni i kako bi razvili mogućnosti studiranja. Dakle, možemo reći da je vrlo korisna, ali u isto vrijeme raskida naše veze s pravom stvarnošću i ljepotom. To je ono što čini "Sunce", sprečava nas obuhvatimo beskrajnost sa svim ostalim zvijezdama, omogućava nam da vidimo samo mali dio zemlje. U planovima razvoja kozmičke inteligencije razvoj intelekta je dosegnuo samo jednu od faza, naravno, ona je znala da će se čovjek udaljiti od svega da bi na kraju postao materijalista, nevjernik i ateist. Ali isto tako zna da je ova situacija privremena, jer niži intelekt (koji održava čovjeka u krutom stanju, mehaničkom) je ujedinjen superiornim intelektom (kauzalno tijelo).

Čovjek posjeduje nekoliko tijela: 


1. Fizičko tijelo ili sthula sharira 

2. Eterično astralno tijelo ili prana sharira 

3. Mentalno tijelo ili manasa sharira 

4. Inteligencija ili buddhi sharira tijelo 

5. Spiritualno tijelo ili anandomayo bhyasat 

U središtu se nalazi mentalno tijelo koje je podjeljeno na niže mentalno tijelo (što teozofi nazivaju Manas) i više mentalno, ili kauzalno tijelo. Ova dva su međusobno spojena i zahvaljujući svojim intelektualnim aktivnostima, jedan dan će niži intelekt probuditi kauzalno tijelo. Neophodno je da čovjek posjeduje razum koji mu omogućuje da raste kao pojedinac kako bi ovladao materijalni svijet. Da bi se mogli razvijati skladno, čovjek mora razviti sposobnost za rad na obje razine.

U dalekoj prošlosti, kad intelekt nije bio razvijen i svjesnost nije bila još uvjek budna na fizičkom planu, čovjek je živio mentalni, astralni život, jednostavno udvostručujući se kako bi mogao posjetiti nevidljive svjetove i posjetiti ili vidjeti duše mrtvih i komunicirati s njima. Tada inteligencija prirode je odlučila da omogući razvoj ljudskog razuma, pa se je razvio kako bi se uklopio sa svime onime što se naziva intuicijom, vidovitosti i mistikom. Neki pojedinci su uspjeli zadržti kontakt s suptilnim svijetom, ali većina ljudi je u potpunosti lišena ove mogućnost, jer je mnogo više okupirana s intelektualnom djelatnošću .

Doći će dan kada će intelekt imati šansu da dođe u dodir s višom inteligencijom (s kojom je vezan) čistom inteligencijom, uzvišenom inteligencije prvih uzroka. Nije potrebno uništiti intelekt, jer među kvalitetama koje nam je Stvoritelj dao kako bi ga mogli pronaći. Ako nismo razvili inteligenciju, barem onu osrednju, ograničenu, mi nikada nećemo moći naći ništa.

Izmjena dana i noći nas uči da čovjek treba živjeti u dva svijeta: razvijanjem intelekt promatranjem svih detalja na fizičkom planu, u isto vrijeme ne ostati eskluzivno na tom planu, jer nikada neće biti potpun jer će mu faliti neizmjernost srca i duše. Mudar čovjek zna da on mora komunicirati sa zajednicom duša u svemiru, a u isto vrijeme raditi na fizičkoj razini.

Ako dan predstavlja važnost zemlje, detalje i sitnice, noć daje mogućnost razumjevanja beznačajnosti svemu tome. U stvari, kad imate bilo kakvih problema ili nedoumica , promatrajte zvijezde, osjetiti ćete, malo po malo , kako sve što je negativno počinje blijediti, a početi će vas prožimati osjećaj plemenitosti duše, velikodušnost i strpljenje, postati će smiješna uvredljiva djela koja su nam učinjena ili bilo koje druge negativne situacije. Udaljavajući se od takvih malih stvarnosti spremate se za skok u beskrajnost, čovjek će se razviti i raširiti se unutar duha kosmosa.

Zato svake noći prije nego što legnemo u krevet pitajte Stvoritelja da vam pomogne razumjeti i posjetiti sve veličanstvenosti stvaranja, tako da ćete noću ići jako daleko i nećete ostati stagnirati u prizemlju. Čovjek nije stvoren kako bi bio ukopan u zemlji, već kako bi putovao na druge planete i zvijezde jer za dušu ne postoje prepreke, a kako bi mogla putovati potrebno je samo da njena veza s tijelom nije previše čvrsta.

Rečeno je u svetim knjigama da onaj tko uspije zaustaviti misao ući će u blaženstvo i besmrtnost. Znati kako zaustaviti misli jedna je od najtežih stvari, to je potpuna tišina, dok je tjelo budno... ne misliti, ali niti zaspati, samo slušati bez razmišljanja. Kada se to ostvari vi  čujete i razumijete u isto vrijeme (ne zna se kako se razumije ili što se razumije), ali se shvaća da to nije učinjeno od strane mozga, jer mozak nije jedini organ koji je u stanju da razumije.

Svjetlo i tama su dva božanska načela. U noći ne postoji ništa više negativnosti nego u danu. Samo u glavama ljudi postoji ideja o zlu, jer ne posjeduju pravo razumijevanje, dok u prirodi zlo ne postoji. Tama radi svoj posao, a također i svjetlo. Svjetlo dolazi iz tame, a tama stvara svjetlo.

117.jpg

Bibliografija: "Knjiga prirode" Omraam Mikhael Aivanhov