petak, 16. kolovoza 2013.

Detoksikacija od teških metala 1.DIO


Teški metali


Otrovni metali su zagađivači koji prodiru podmuklo i djeluju u našim tijelima kroz hranu, piće, zrak, vodu, kozmetiku, lijekove, odjeću, boje i dr. Oni su opasni, jer imaju tendenciju nakupljanju, taloženju odnosno povećavanju koncentracije u biološkom organizmu.
Polako i postupno se akumuliraju u kostima, jetri, bubrezima, vezivnom tkivu, mozgu i drugim organima. Naše tijelo ne može ih ukloniti  normalnim procesima detoksikacije. Bez uporabe kelirajućih supstanci, koje vežu na sebe metale i odvode ih izvan tijela, metali bi mogli ostati desetljećima u našem tjelu te postati ozbiljna prijetnja zdravlju.

Možemo promjeniti ishranu i jesti organsku hranu u kojoj nema pesticida, herbicida i gnojiva koja sadrže metale, ali na žalost, rijeke su zagađene i kiše također, ai zemlja nije u ništa boljem stanju. Teški metali se nalaze i u chemtrails-ima i zagađuju zrak, vodu i tlo, koji potom hrani sve usjeve i sva živa bića.
Teški metali su u legama lonaca i padela u kojima kuhamo (aluminiju, nehrđajućem čeliku i niklu), ​​u hrani, u lijekovima (kao npr. Maalox, koji sadrži aluminijev hidroksid) u cjepivima i u kozmetici. Svaki dan se akumuliraju sve više i više teških metala u tijelu koji blokiraju aktivnost enzimskih procesa, a eliminiraju se samo u malom dijelu. Metali se koncentriraju posebice u pojedinim organima (poput mozga, jetre i bubrega), ili u kostima, a često su razlog za razvoj  mnogih kroničnih bolesti.
Znanstvena istraživanja su pokazala da su neke bolesti usko povezane s onečišćenjem okoliša: rak, Alzheimerova bolest, arterioskleroza su samo neki primjeri. Činjenica je da vrsta štete od teških metala ovisi o količini i od mjesta akumulacije (kosti, jetre, bubrega, središnjeg živčanog sustava, masno tkivo).
Otrovni metali su definirani od strane mnogih kao "lutajući ubojice" jer zamjenjuju minerale potrebne u tijelu, mijenjajući biološke strukture i funkcije. Koncept zamjene vitalnih elemenata s drugim manje pogodnim je osnovno načelo opstanka svih živih bića. Ispitani pod ovim profilima, načelo zamjene minerala od strane toksičnih metala, može se vidjeti kao mehanizam prilagodbe. Akumulacija toksičnih metala u tijelu, može se objasniti, kao adaptacijski proces koji se pokreće u slučajevima u kojima se suočavamo s nedostatkom vitalnih elemenata. Tijelo se suočava s nedostatkom vitamina ili minerala neophodnih za zdravlje, ono dozvoljava naseljenje otrovnih metala, zamjenjujući ih na vezna mjesta enzima i enzimskih sustava. To je suptilan proces, jer naša vlastita tijela su ta koja otvaraju put svojim neprijateljima i stavljaju ih u većinu vitalnih komponenti. Npr. olovo zamjenjuje kalcij u mozgu, kadmij zamjenjuje cink a aluminij zamjenjuje magnezij.
Ova situacija omogućuje enzimskim sustavima koji su od vitalnog značaja za naše zdravlje, da i dalje rade, ali ne baš onako kako su prije radili. Metali koji se uključuju u sustave uzrokuju jednu ili više fizioloških promjena. Reakcije se ne razvijaju baš kao i prije, ali su našle alternativni put, stvorile su varijantu koja vodi neminovno negativnim posljedicama za ukupnu ravnotežu. Tijelo može to riješili, ako se varijacije javljaju u ograničenom vremenskom razdoblju, no ako potraju dovoljno dugo, više ih ne može popraviti. Iz tog razloga je potrebno je slijediti detoksikacijski program redovito.
Ne postoji općeprihvaćena definicija teških metala na temelju fizikalno-kemijskih svojstava, međutim predložena je definicija na temelju gustoće (teški metal je kemijski element čija je gustoća veća od 5 grama po kubičnom centimetru) ili prema atomskoj masi (element čija je atomska masa veća od 20). S druge strane, glavna kemijske karakteristika teških metala je da kationski (pozitivno nabijen ion) s različitim oksidacijskim stanjem i visokom mogućnosti formiranja molekularnih kompleksa citoplazmatskih stanica, u tom slučaju ulaze također u popis elemenata (kao teških metala) selen i arsen iako nisu metali.
Podskupina, osobito važna u biologiji i medicini, su takozvani metali u tragovima (ili elementi u tragovima), kemijski elementi prisutni u biološkim tekućinama živih organizama u koncentracijama manjim od 1 mikrograma po gramu težine. Na temelju patofizioloških učinaka mogu se podijeliti u dvije skupine: prva skupina su elementi koji su neophodni za život jer su upleteni u važne metaboličke procese, dok se u drugoj skupini nalaze otrovni elementi. Poznatih petnaest elementa u tragovima otrovnih za ljudska bića su: arsen, kobalt, krom, bakar, fluor, željezo, jod, mangan, molibden, nikal, selen, silicij, kositar, vanadij i cink, dok je druga skupina koja sadrži elemente kao što su kadmij, živa, krom i olovo.
Nastavak slijedi
V.:.V
Korišten članak : http://dioni.altervista.org/dioni_0374.html



Nema komentara:

Objavi komentar