Kumbhaka - zadržavanje daha

Danas ćemo govoriti o zadržavanju daha. Ovu tehniku pokušajte uključiti u vaše svakodnevne vježbe disanja , bez ikakvog rizika, te će vam donjeti ogromne prednosti, u smislu tjelesnog i duševnog zdravlja.

Jogiji su u stanju blokirati disanje, te su u mogu ostati tako dugo, dugo vremena bez ikakvih loših učinaka, upravo suprotno. Ova činjenica je stvorila veliku smutnju kod fiziologa. Jogiji koristite ovu tehniku za kontrolu prane te na taj način djeluju na vlastito mentalno stanje.

Ova tehnika, Kumbhaka (sanskrit), je vrlo osebujna i važno je da se dobro pripremi. S obzirom na važne psihofiziološke reakcije koje može osloboditi ova tehnika, potreban je oprez, te je također potrebno, posebno u nedostatku stručnog vodiča, znati točno što se događa kada se zablokira disanje.

Ljudi su obično u stanju da zadrže dah samo za 25-75 sekundi, osim u slučaju obučenih ronilaca ili sakupljača bisera i spužva koji mogu dostići 3 do 4 minuta. U prirodi, veliki pobjednici među sisavcima su tuljani i morževi, koji su u mogućnosti zadržati dah čak više od trideset minuta.

Istraživanja morskih slonova koji žive na obalama Meksika u dalekoj 1964, je dao važne rezultate, koji nam mogu objasniti što se događa tijekom zadržavanja daha. Unutar njihovih arterija su ugradili instrumente koji su kontrolirali fiziološke reakcije, a zatim su uronili životinje u spremnike pune vodom, u momentu kada bi njuhov nos bio uronjen u vodu bi se pokrenuo “refleks” te njihovi otkucaji srca bi naglo usporili. Izvan vode otkucaji srca obično bi bili između 80 i 90 otkucaja u minuti, kada bi bili uronjeni pali bi na 12 otkucaja u minuti.

 Slični pokusi provedeni su i sa iskusnim roniocima bisera, koji bi umakanjem glave u posudu sa vodom doživjeli istu promjenu, te bi im puls pao na 12 otkucaja u minuti. U suprotnom, ako bi ronilac začepio nosnice kako bi zadržao dah, izvan vode, smanjenje broja otkucaja srca nije bilo toliko radikalno. Istraživači su shvatili da psihološki čimbenici imaju važnu ulogu u kreiranju ovoga refleksa, jer čak i kod morskihi slonova, se dešavala ista situacija samo kada je životinja znala da se radi o zaronjavanju.

To dokazuje da zadržavanje daha može uzrokovati promjene u ljudskoj fiziologiji, tako da se ne treba olako koristiti.

Ciljevi Kumbhake

Zadržavanje daha uzrokuje iznad svega oslobađanje energije, prane, nakon čega slijedi bolja raspodjela u cijelom tijelu. U slučaju Jogija ta energija, prana, se usmjerena direktno prema svim dijelovima tijela, gdje ocijenjuju da ju je potrebno usmjeriti.

Plućna disanje, vanjsko

Obično disanje uključuje samo dvije faze: udisaj i izdisaj. Danas ćemo predstaviti još dvije faze, tako da će disanje na ovaj način sadržavati četiri djela:

1. Rechaka: izdisaj (najvažnija faza)

2. Kumbhaka zadržavanje zraka “na prazno”

3. Puraka: udisaj (čija učinkovitost ovisi o prvoj fazi)

4. Kumbhaka sa punim plućima.

Prilikom promjene bilo koje od ovih faza se kreiraju razne vježbe pranayame.

Unutarnje disanje, stanično disanje je ono ISTINSKO disanje, koje često ne poznajemo, te je pravi objektiv vanjskog disanja. Svaka stanica u dodiru s kisikom iz zraka upija, prilikom oksidacije određene vitalne elemenate, te se oslobađa energija koja uključuje proizvodnju ugljičnog dioksida (CO2). Potaknuti stanično disanje je primarni cilj pranayame, te ga prati povećana proizvodnja unutarnje topline kroz aktivaciju unutarstaničnog izgaranja. Ove vježbe mogu uzrokovati znojenje. Oslobođena energija, prana, je dostupna za psihofizioloških svrhe. Zapadnjaci koji žive sjedilački život, udišući statički zrak stambenih prostorija, imaju jako malo mogućnosti aktivirati stanično disanje. Ova vrsta disanja- Kumbhaka potiče normalne i vitalne procese u svim tjelesnim stanicama. Redovita praksa osigurava dobru fiziološku dinamiku, poboljšava tonus tijela, te pomaže odoljeti svim stresovima i kušnjama svakodnevnog života.

Postoje različiti stupnjevi Kumbhake  (zadržavanje zraka punih pluća):

Kumbhaka od 3 do 20 sekundi – na dohvat ruke za svakoga, pomaže u poboljšanju probave udahnutog zraka. Ova kategorija se može prakticirati kada želite i nema kontraindikacija i nije neophodna priprema.

Kumbhaka 20 do 90 sekundi - kada zadržavanje daha prijeđe 20 sekundi ona aktivira mnogo izražajnije reakcije. Nije opasna ako se upotrebljava na način koji ćemo ubrzo opisati.

Zapadnjaci ne bi trebali insistirati na dužem zadržavanju zraka, te u svakom slučaju ne bi trebali to učiniti bez stručnog vodiča. U ovom slučaju zadržavanja daha se dovede do trenutka kada refleksni mehanizmi preuzmu kontrolu nad voljom i stimuliraju udisaj (koji je blokiran do podnošljive granice bez pretjerivanja, uključujući vlastitu volju). Kroz sporu i odmjerenu progresiju, podržanu od strane svakodnevne prakse, ove vježbe su još uvijek dostupne na zapadu naravno uz mjere opreza, te uz zdrav razum.

Kumbhaka od 90 sekundi do nekoliko minuta - ova kategorija dovodi Jogija u pred-komatozna stanja, kontrolirana, koja su popraćena vrlo dubokim fiziološkim reakcijama.

Kumbhaka od 20 do 90 sekundi

Ova vrsta disanja treba aktivirati refleks, koji smo spomenuli prije, koji se razvije prilikom ronjenja i uzrokuje značajne promjene pri cirkulaciji krvi u ekstremitetima. Iz ovoga razloga se mora prakticirati ova vrsta disanja u položaju lotusa (Siddhasana - savršeni položaj, ili barem položaj dijamanta) da bi se spriječila cirkulaciju u nogama i u isto vrijeme se daje prednost mozgu i srcu. Da biste saznali više o ovoj tehnici vi sugeriramo da pročitate knjigu: "Pranayama, dinamika disanja" od Andre Van Lysebeth.

Anuloma viloma

Konačno smo došli do naše vježbe Pranayame s Kumbhakom. Počevši od danas, osobe koje su prakticirale prije sugerirane vježbe, mogu započeti s zadržavanjem daha.

Vježba:

izdahnite kroz lijevu nosnicu

udahnite kroz lijevu nosnicu

Kumbhaka s punim plućima

izdahnite kroz desnu nosnicu

udahnite kroz desnu nosnicu

Kumbhaka s punim plućima

započnite ponovno isti proces.

Tijekom zadržavanja zraka obadvije nosnice su začepljene. Udisanje i izdisanje se izvodi na polagani način.

Ukoliko nedostaje Kumbhaka ova vježbe se zove Nadi Sodhana. Uvođenje faze zadržavanja zraka mijenja prirodu i naziv, koji je tada postaje Anuloma Viloma.